[1] Ne zavidi zlikovcima, i ne priželjkuj njihovo društvo.
[2] Jer srca njihova traže nasilje, a usne im zbore nepravdu!
[3] Mudrošću se kuća gradi, a razborom učvršćuje,
[4] riznice joj se razborom pune, dragocjenostima lijepim i raznim.
[5] Mudar čovjek je i snažan, čovjek razborit se osnažuje,
[6] jer rat se dobija mudrim vodstvom, a mnogim savjetnicima pobjeda.
[7] Preuzvišena je mudrost za bezumnoga, zato na sudu ne otvara usta svoja.
[8] Ko zlo smišlja, zvat će se zločinac.
[9] Spletkarenje je grijeh, i podrugljivac je mrzak ljudima.
[10] Budeš li klonuo u dane nevolje, onda je bijedna snaga tvoja.
[11] Izbavi one koji u smrt hode, zadrži one koji posrću u propast!
[12] Ako kažeš: „Gle, nismo znali”, zar neće Onaj koji srca kuša to prepoznati, Onaj što dušu tvoju pazi to ugledati, i čovjeku platiti prema djelima njegovim?
[13] Sine moj, jedi med jer je dobar, i saće je slatko nepcu tvom.
[14] Spoznaj da je i mudrost takva duši tvojoj: kada je nađeš, budućnost si stekao, i nada ti neće propasti.
[15] Ne vrebaj pred kućama pravednika kao zločinac, ne čini nasilja domu njegovom!
[16] Jer pravednik sedam puta padne i opet ustaje, ali zlikovci propadaju u nevoljama.
[17] Ne raduj se kad ti neprijatelj padne, neka ti radosno ne kliče srce kada posrne,
[18] jer Gospod će vidjeti i neće mu bit milo; da srdžbu Svoju ne odvrati od njega.
[19] Nemoj se srditi zbog zločinaca, i ne zavidi opakima;
[20] jer zločinac nema budućnosti, i svjetiljku zlikovca će ugasiti.
[21] Sine moj, boj se Gospoda i kralja i ne sjedaj sa onima koji to ne čine,
[22] jer će iznenadna nesreća od njih stići i ko zna kakva propast?
[23] I ove su izreke mudrih: ne valja biti pristran na sudu.
[24] Ko bezbožniku kaže: „Ti si pravednik”, njega proklinju narodi i kune ga puk;
[25] ali raduju se onima koji pravo sude, i njih će snaći blagoslov sreće.
[26] U usta ljubi ko dâ odgovor ispravan.
[27] Posao svoj završi vani i uredi polje svoje, a potom dom svoj gradi.
[28] Ne svjedoči bezrazložno protiv bližnjeg svoga! Zašto varaš usnama svojim?
[29] Nemoj govoriti: „Kako je on meni učinio, tako ću mu i vratiti; vratit ću mu prema djelu njegovom!”
[30] Prođoh pokraj oranica lijena čovjeka, i pokraj vinograda bezumnika,
[31] gle, sav je u korov zarastao, sve je kopriva prekrila, i zid kameni se urušio.
[32] To vidjeh i uzeh srcu, posmatrah i izvukoh pouku.
[33] Malo spavati, malo drijemati, malo ruke u krilo polagati, odmora radi;
[34] i siromaštvo će ti prići kao pljačkaš, i neimaština kao čovjek naoružan.