[1] Kad sa vladarom sjediš za stolom, dobro razmisli koga pred sobom imaš;
[2] nož ti prisloni grlu svome, ako si pohlepan!
[3] Ne poželi poslastica njegovih, jer su jelo varljivo.
[4] Ne trudi se bogatstvo steći; odustani od te misli;
[5] čim oko na nju baciš, više je nema, jer načini sebi krila i kao orao hita u daljine.
[6] Ne jedi hljeb zavidnika, i ne poželi njegove poslastice,
[7] jer u duši svojoj proračunato misli i govori: „Jedi, pij!” – ali ti ne odobrava.
[8] Ispljunut ćeš zalogaj koji se pojeo, i uzalud ćeš trošiti riječi blage.
[9] Ne govori pred bezumnikom, jer će besjede tvoje mudre prezirati!
[10] Ne pomjeraj granicu prastaru, i ne zalazi u polje siročadi,
[11] jer Spasilac je njihov silan, parnicu će protiv tebe povesti.
[12] Srce predaj uputama, i uho prikloni riječima spoznaje.
[13] Ne štedi djecu svoju, ako ih šibom mlatneš, neće umrijeti;
[14] udaraš ih šibom, ali im dušu spašavaš od carstva mrtvih.
[15] Sine moj, ako ti je duša mudra, onda je i srce moje veselo;
[16] i sve u meni radosno kliče kada ti usne istinu i pravdu zbore.
[17] Neka ti duša ne zavidi grešnicima, nego postojan budi u strahu Gospodnjem,
[18] jer sigurno ti je sutra, i nada ti se neće izjaloviti.
[19] Čuj, sine moj, i mudar budi, i neka ti srce na stazi pravo hodi!
[20] Ne druži se sa pijanicama, i onima što previše mesa žderu,
[21] jer pijanice i izjelice osiromašuju, a pospanost će ih obući u dronjke.
[22] Slušaj oca svoga, koji te je začeo, i ne preziri majku svoju kad ostari!
[23] Istinu kupuj i ne prodaji je, steci mudrost, pouku i razbor!
[24] Raduje se otac sinu pravednome, veselit će se onaj koji je mudrog sina rodio.
[25] Neka se tako majka i otac tvoj raduju, neka se vesele oni što te rodiše!
[26] Sine, daj mi srce svoje, oči upravi na staze moje!
[27] Jer bludnica je jama duboka, i razvratnica provalija opasna.
[28] Zaista, vreba kao lopov, i nevjerstvo širi među ljudima.
[29] Koga snalazi nevolja? Koga tuga? Koga svađa pohodi? Koga uzdasi? Koga rane bezrazložne? Koga oči krvave?
[30] One što kasno uz vino bdiju, koji su došli probat vino začinjeno!
[31] Ne gledaj kako vino crvenkasto blista, kako se u peharu svjetlucavo prelijeva; kako lahko niz grlo klizi,
[32] a na kraju ujeda poput zmije, i ubada poput guje ljutice!
[33] Oči će ti vidjeti stvari čudne, i srce brbljati stvari nepovezane,
[34] bit će ti kao da na pučini morskoj ležiš, kao da ležiš na vrhu jarbola.
[35] Govorit ćeš: „Udarali su me, ali me nije boljelo, tukli su, ali nisam osjetio. Kad se razbudim, nastavit ću pit!”