[1] Ko uputu voli, spoznaju ljubi, a nerazuman je onaj koji ukor prezire.
[2] Čovjek darežljiv milost od Gospoda prima, a prevrtljivca On osuđuje.
[3] Niko se nije zlodjelima utemeljio, a temelj pravednika se neće uzdrmati.
[4] Čestita žena je vijenac mužu svome, a razvratna kao trulež u kostima njegovim.
[5] Naum pravednika je pošten, ali zborovi zločinaca prevrtljivi.
[6] Riječi zločinaca krv vrebaju, a usta pravednika spašavaju.
[7] Zločinci propadaju i nestaju, a dom pravednika je postojan!
[8] Čovjeka hvali po razboru njegovom, a prezire one opaka srca.
[9] Bolje mali i sluga vlastiti nego se hvalisati, a hljeba nemati!
[10] Pravednik pazi i na život stoke svoje, a i milost zločinaca je okrutna.
[11] Ko zemlju svoju obrađuje, imat će hljeba dovoljno, a ko ništavilu žudi, njemu manjka razuma.
[12] Grešnik žudi za plijenom zla, ali loza pravednika plod donosi.
[13] Opak čovjek strada zbog zla usta vlastitih, dok se pravednik spašava nevolje.
[14] Od ploda usta svojih nasitit će se svako, a ono što rukama učini, vratit će mu se.
[15] Ludaku se vlastita staza čini ispravnom, ali mudrac savjete sluša.
[16] Ludak svoj gnjev pušta slobodno, ali mudar prima uvredu mirno.
[17] Ko istinu zbori – svjedoči ispravno, a jezik naopak laži kazuje.
[18] Ima onih čije su riječi oštre kao mač, a jezik mudraca je mehlem.
[19] Usne istinite opstaju dovijeka, a jezik lažljiv samo tren.
[20] Podlost je u srcima onih koji zlo spletkare, a oni što na mir računaju, radost uživaju.
[21] Nevolja ne stiže pravednika, a zločince nesreća pohodi.
[22] Gospod prezire lažljive usne, a mio Mu je onaj koji pravdu čini.
[23] Čovjek mudar krije svoje znanje, a srce ludaka prosipa oholost.
[24] Ruka vrijednih će vladati, dok nemar vodi u podložnost.
[25] Briga tišti srce čovjekovo, a blaga riječ veseli.
[26] Pravednik bližnjem pokazuje put ispravan, a put zločinaca vodi u zabludu.
[27] Lijen čovjek ne peče plijen, a blago dragocjeno je čovjek vrijedan.
[28] Na putu pravednosti je život, na stazama njenim nema smrti.