[1] Mudar sin sluša očev savjet, a podrugljivac za ukor ne mari.
[2] Plodom usta svojih uživa se sreća, a spletkaroš priželjkuje nasilje.
[3] Ko pazi na riječi svoje, čuva dušu, a onaj jezika odriješenog propada.
[4] Duša lijenčine želi mnogo, a ipak ništa nema, a duša vrijednoga se bogato nagrađuje.
[5] Pravednik prezire laž, a zločinac donosi zlo i sramotu.
[6] Pravda čuva onoga koji u nevinosti hodi, a zbog grijeha propada grešnik.
[7] Jedan glumi bogataša, a ništa nema, drugi govori da je siromah, iako mnogo ima.
[8] Otkupnina čovjekovog života je imanje, a siromahu niko ne prijeti.
[9] Svjetlo pravednika se veseli, a svjetiljka zločinaca se gasi.
[10] Oholost samo svađu donosi, a tamo gdje se savjeti primaju mudrost stanuje.
[11] Naglo stečeno se gubi, a obogatit će se onaj koji pomalo skuplja.
[12] Nada uzaludna čini srce bolešljivim, a želja ispunjena je stablo života.
[13] Ko Riječ prezire, propast će, a nagradit će se onaj koji se Zapovijedi plaši.
[14] Nauk mudraca je izvor života: spašava od zamki smrti.
[15] Razbor milost pribavlja, a put nevjernih vodi u propast.
[16] Razuman čovjek sve poslove mudro vodi, a ludak priča gluposti.
[17] Opak vjesnik u nevolju zapada, a glasnik vjeran spasenje donosi.
[18] Ko ukor odbacuje, pada u siromaštvo i sramotu, a ko za kuđenje mari, čast stječe.
[19] Blago je duši ispunjena želja, a ludacima je mrsko odbaciti zlo.
[20] S mudracima se druži ako hoćeš mudrost, a ko se sa budalama upušta, taj strada.
[21] Nesreća prati grešnika, a pravednika će dobro snaći.
[22] Baština dobrog čovjeka unucima ostaje, a imanje grešnika se čuva za pravednika.
[23] Izobilje je hrane na krčevini siromaha, ali je nepravda odnosi.
[24] Ko štedi šibu svoju – prezire sina, a ko ga ljubi, na vrijeme ga ispravlja.
[25] Pravednik ima hrane dok se ne zasiti, a glad pohodi zločinca.