[1] I ovo su Salomonove izreke koje skupiše muževi Ezekije, kralja judejskog.
[2] Božija je čast stvar sakrivati, ali čast kraljeva ispitati.
[3] Visine nebesa, dubine zemljine i srce kraljevo su neispitive.
[4] Ukloni šljaku od srebra i uspjet će zlataru posao;
[5] odstranite zlikovca od kralja, i prijestol će biti čvrst u pravednosti.
[6] Ne oholi se pred kraljem i ne stupaj na mjesto počašćenih,
[7] jer bolje je kada ti kažu: „Dođi”, nego da te ponize pred knezovima.
[8] Ne govori preduhitreno na sudu, jer šta ćeš kad te bližnji tvoj opovrgne?
[9] Riješi parnicu s bližnjim svojim, ali tajnu drugoga ne otkrivaj,
[10] da te ne izgrdi ko čuje, i da ne budeš na zlom glasu.
[11] Kao zlatna jabuka u posudi srebrenoj, takva je riječ izgovorena u pravo vrijeme.
[12] Kao zlatni prsten i nakit od zlata čistog, takav je ukor mudraca razboritom uhu.
[13] Kao hladnoća snijega u doba žetve, tako osvježava vjesnik vjerni one što ga poslaše; dušu gospodara svoga veseli.
[14] Kao oblaci tmurni i vjetar bez kiše, čovjek je koji lažno obećava.
[15] Strpljivošću se kralj pridobiva, i jezik blag kosti slama.
[16] Nađeš li meda, jedi umjereno; kako se ne bi prejeo i pojedeno izbljuvao.
[17] Rijetko zalazi u kuću bližnjeg svoga, da te se ne zasiti i da mu ne omrzneš.
[18] Malj, mač, oštra strijela: takav je čovjek koji lažno protiv bližnjeg svjedoči.
[19] Na čovjeka nevjerna se u danu nevolje možeš osloniti kao na pokvaren zub i nogu koja kleca.
[20] Onaj koji na dan hladan haljinu skida ili ocat na ranu sipa – takav je onaj koji srcu turobnome pjesme pjeva.
[21] Ako ti je neprijatelj gladan, nahrani ga hljebom, a ako je žedan, daj mu vode da se napije,
[22] jer tako mu užareno ugljevlje na glavu zgrćeš i Gospod će ti platiti.
[23] Vjetar sjeverni kišu donosi, a klevetanje srdito lice.
[24] Bolje je živjeti na ćošku krova nego u kući sa ženom svadljivom!
[25] Kao hladna voda duši žednoj, dobra je vijest iz zemlje daleke.
[26] Izvor zamućen i presušen bunar: takav je pravednik koji kleca pred opakim.
[27] Nije dobro mnogo meda jesti, niti za vlastitom slavom hrliti.
[28] Kao grad srušenih zidova, takav je čovjek koji duh svoj ne umije obuzdati.