[1] Tako Isus uđe u lađicu i preplovi do svojega grada.
[2] Tu mu donesu uzetog čovjeka na nosilima. Kad Isus vidje njihovu vjeru, reče uzetome: „Hrabro, sinko, oprošteni su ti grijesi!”
[3] Neki od pismoznanaca su međusobno govorili: „Ovaj huli!”
[4] Isus prozre šta misle, pa ih upita: „Zašto mislite zlo u svojim srcima?
[5] Šta je lakše reći uzetom čovjeku: Grijesi su ti oprošteni ili Ustani i hodaj.
[6] Ali znajte da Sin Čovječiji ima vlast da na zemlji oprašta grijehe.” Tada reče uzetome: „Ustani, uzmi nosila i idi kući!”
[7] Ovaj ustane i ode svojoj kući.
[8] Kad je narod to vidio, zaprepasti se i počne slaviti Boga što je ljudima dao takvu moć.
[9] Odlazeći odatle, ugleda Isus čovjeka po imenu Matej kako sjedi u carinarnici. „Pođi za mnom!”, reče mu. Matej ustane i pođe za njim.
[10] Dok je Isus poslije u kući jeo za stolom, došli su mnogi ubirači poreza i grešnici i pridružili se njemu i njegovim učenicima.
[11] Vidjevši to, farizeji upitaju njegove učenike: „Zašto vaš učitelj jede s poreznicima i grešnicima?”
[12] Isus je čuo i rekao: „Ne treba liječnik zdravima, nego bolesnima!
[13] Prozrite šta znači: Ja želim milosrđe, a ne žrtve. Jer nisam došao zvati pravednike, već grešnike.”
[14] Dođu Isusu jednom Ivanovi učenici pa ga upitaju: „Zašto tvoji učenici ne poste kao što postimo mi i farizeji?”
[15] Isus im odgovori: „Mogu li svati tugovati dok je mladoženja s njima? Ali doći će dan kada će im ugrabiti mladoženju. Tada će postiti.
[16] Niko ne krpi rupe na staroj odjeći zakrpom od još nesmočena platna. Zakrpa bi se skupila i napravila još veću rupu.
[17] Ne toči se novo vino u stare mjehove, jer bi se raspuknuli. Vino bi se prolilo, a mjehovi uništili. Novo se vino sipa u nove mjehove. Tako se sačuva oboje.”
[18] Još je to govorio, kad mu pristupi neki poglavar i padne pred njega ničice. „Kćerka mi je umrla”, reče. „Dođi, te stavi ruku na nju i oživjet će.”
[19] Isus pođe, a učenici njegovi su ga slijedili.
[20] Neka žena što je već dvanaest godina bolovala od krvarenja priđe mu otraga i dotakne skut njegova ogrtača,
[21] jer je pomislila: „Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću!”
[22] Isus se okrenu i reče joj: „Samo hrabro, kćeri! Tvoja te vjera izliječila.” I žena istoga trena ozdravi.
[23] Kad je Isus stigao do poglavarovog doma, ugleda bučan narod i svirače.
[24] „Odstupite! Djevojčica nije umrla, nego samo spava!” A oni ga počnu ismijavati.
[25] Kad ih je istjerao, Isus uđe k djevojčici i uzme je za ruku, a ona ustane.
[26] Glas o tome proširio se cijelim krajem.
[27] Kad je Isus odlazio odatle, dva slijepca pođu za njime vičući: „Smiluj nam se, Sine Davidov!”
[28] Kad je stigao u kuću, slijepci mu pristupe, a Isus ih upita: „Vjerujete li da to mogu učiniti?” „Vjerujemo, Gospode”, odgovore mu.
[29] Tada im dotače oči i reče: „Neka vam bude prema vašoj vjeri!”
[30] I oči im se otvore. Isus ih strogo upozori: „Pazite da ovo niko ne dozna!”
[31] Ali oni, kad izađu, razglasiše to po cijelome kraju.
[32] Tek što su ovi izašli, dovedu mu nijemog i opsjednutoga čovjeka.
[33] Isus istjera zlog duha, a nijemi progovori. Narod se divio i govorio: „Ovo u Izraelu dosad nije viđeno!”
[34] Ali farizeji su govorili: „On istjeruje zle duhove pomoću poglavice zlih duhova.”
[35] Putovao je Isus po svim gradovima i selima, poučavao u tamošnjim sinagogama, objavljivao Radosnu vijest o Carstvu, te liječio ljude od svake bolesti i nemoći.
[36] Sažalio se na narod, jer bijaše jadan i zapušten poput stada bez pastira.
[37] „Žetva je veoma obimna, a radnika je malo”, reče on svojim učenicima.
[38] „Zato molite gospodara žetve da izvede radnike na svoju žetvu.”