[1] Kad su se približili Jerusalemu, te stigli pred Betfagu na Maslinskoj gori, Isus pošalje naprijed dvojicu učenika.
[2] „Idite u selo što je pred vama”, reče im, „i čim u njega uđete, spazit ćete vezanu magaricu s magaretom. Odvežite je i dovedite meni.
[3] Prigovori li vam ko zbog toga, recite: Gospodu trebaju, pa će vas odmah pustiti.”
[4] To se dogodilo da se ispuni što je rečeno po vjerovjesniku:
[5] Recite kćeri Sionskoj: Evo, car tvoj dolazi, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladunčetu magaricinu.
[6] Učenici odu i učine kako ih je Isus uputio.
[7] Dovedu magaricu i magare, prekriju ih svojim ogrtačima, pa Isus sjedne na njih.
[8] Mnogo je naroda prostiralo svoje ogrtače po putu, a neki su lomili grane s drveća i postavljali ih duž puta.
[9] Ljudi koji su išli pred njim i za njim klicali su: „Hosana Sinu Davidovom! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana na visini!”
[10] Kad je ušao u Jerusalem, cijeli se grad uskomešao. „Ko je taj?”, pitali su.
[11] Narod je odgovarao: „Ovo je Isus, vjerovjesnik iz Nazareta u Galileji.”
[12] Isus uđe u Hram i počne iz njega tjerati sve trgovce i njihove kupce, prevrne stolove mjenjačima novca i klupe prodavcima golubova.
[13] „Pisano je: Moj dom će se zvati Dom molitve, a vi ste ga pretvorili u razbojničku pećinu.”
[14] U Hramu mu priđu slijepi i hromi te ih on izliječi.
[15] Kad su svećenički poglavari i pismoznanci vidjeli čudesa koja je učinio i čuli djecu u Hramu kako kliču: „Hosana Sinu Davidovom!”, razgnjeve se
[16] i upitaju ga: „Čuješ li ti šta govore?” „Čujem”, odgovori im Isus. „A niste li nikad pročitali: Načinio si sebi hvalu iz usta djece i dojenčadi.”
[17] On ih ostavi i vrati se u Betaniju da tu prespava.
[18] Vraćajući se ujutro u Jerusalem, Isus ogladni.
[19] Spazi kraj puta smokvu i priđe joj, ali na njoj ne nađe ništa osim lišća. Potom joj reče: „Ne bilo više nikada na tebi roda!” I smokva se odmah osuši.
[20] Učenici se zaprepaste. „Kako se smokva odmah sasušila?”, pitali su.
[21] „Zaista vam kažem”, odgovori im Isus, „budete li imali vjere i ne budete li sumnjali, činit ćete ne samo ovo sa smokvom nego kažete li ovoj planini: Digni se i baci se u more! – i to će se dogoditi.
[22] Šta god u molitvi zatražite s vjerom, dobit ćete.”
[23] Ode Isus u Hram. Dok je tamo poučavao, priđu mu svećenički poglavari i narodne starješine pa ga upitaju: „S kojom vlašću to radiš? Ko te je ovlastio za to?”
[24] Isus im odgovori: „Reći ću vam s kojom vlašću činim sve ovo, ako najprije vi meni odgovorite na pitanje:
[25] Je li Ivanovo potapanje bilo s Neba ili od ljudi?” Oni počnu razmišljati i međusobno raspravljati: „Ako kažemo da je s Neba, pitat će nas zašto mu onda nismo vjerovali.
[26] A od svijeta ne smijemo reći da je bilo od ljudi, jer Ivana svi smatraju vjerovjesnikom.”
[27] Zato Isusu odgovore: „Ne znamo.” A Isus im reče: „Onda ni ja vama neću reći otkuda mi vlast da sve ovo činim!”
[28] „Šta mislite o ovome: Jedan je čovjek imao dva sina. Reče prvom: Sine, idi danas radi u vinogradu!
[29] Neću!, odgovori ovaj, ali se poslije predomisli i ode.
[30] Otac i drugom sinu reče isto. Idem, oče!, odgovori sin, ali ne ode.
[31] Koji je od njih dvojice ispunio očevu volju?” „Onaj prvi”, odgovore. Isus im nato reče: „Zaista vam kažem, bludnice i poreznici će prije vas ući u Božije carstvo!
[32] Jer Ivan vam je došao pokazati put pravednosti, ali mu niste povjerovali, a bludnice i poreznici jesu. Pa čak ni kad ste to vidjeli, niste se obratili i niste mu vjerovali.”
[33] „Poslušajte još jednu priču. Neki čovjek zasadi vinograd i ogradi ga, iskopa tijesak za grožđe i izgradi kulu. Zatim vinograd iznajmi vinogradarima i otputuje.
[34] Kad dođe vrijeme berbe, pošalje sluge da uzmu njegov dio.
[35] Ali vinogradari ih uhvate, te jednoga pretuku, drugoga ubiju, a trećega kamenuju.
[36] On zatim pošalje više sluga nego prvi put, ali vinogradari i s njima postupe isto.
[37] Naposljetku pošalje im svoga sina, misleći: Poštovat će moga sina.
[38] Ali kad vinogradari ugledaju sina, poviču: Ovaj će naslijediti imanje! Ubijmo ga, pa ćemo se domoći imanja umjesto njega!
[39] Uhvate ga, izbace iz vinograda i ubiju.”
[40] „Šta mislite”, upita Isus, „kako će gospodar imanja postupiti s tim vinogradarima kada se vrati?”
[41] „Te će zlikovce bez milosti pogubiti, a vinograd iznajmiti onima koji će mu davati urod kad za to dođe vrijeme.”
[42] Isus ih upita: „Zar nikada niste čitali u Pismu: Kamen koji su graditelji odbacili postane ugaonim kamenom. To je Gospodnje djelo, čudesno našim očima.
[43] Zato vam kažem, oduzet će vam se Božije carstvo i dat će se narodu koji će davati njegov rod.
[44] Padne li ko na taj kamen, smrskat će se, i padne li kamen na koga, smrvit će ga.”
[45] Kad su svećenički poglavari i farizeji čuli te riječi i shvatili da govori o njima,
[46] htjeli su ga uhvatiti, ali bojali su se naroda, koji ga je smatrao vjerovjesnikom.