[1] Tada Isus reče narodu i svojim učenicima:
[2] „Pismoznanci i farizeji su zasjeli na Mojsijevu stolicu.
[3] Zato slušajte i činite sve što vam kažu, ali se nemojte ugledati na njih, jer oni sami ne rade ono što govore.
[4] Ljudima na ramena stavljaju težak teret, a sami ni prstom ne žele maknuti da ga ponesu.
[5] Sve što čine, čine zato da ih ljudi vide. Razastiru svoje zapise i produžuju rese.
[6] Na gozbama vole sjediti na pročelju stola, a u sinagogama na počasnome mjestu.
[7] Godi im kad ih ljudi pozdravljaju na javnim mjestima i kad ih zovu Rabbi.
[8] Vi nikoga ne nazivajte učiteljem, jer imate samo jednoga učitelja, a svi ste vi braća.
[9] I nikoga ovdje na Zemlji ne zovite Ocem, jer imate samo jednoga Oca – onoga na Nebesima.
[10] I ne dajte da vas ko naziva vođom, jer imate samo jednoga vođu: Mesiju.
[11] Ko je najveći među vama, neka vam bude sluga!
[12] Ko sebe uzdiže, bit će ponižen, a ko se ponizi, bit će uzvišen.
[13] Teško vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Zatvarate pred ljudima ulaz u Nebesko carstvo.
[14] Sami ne ulazite u njega, a ne dopuštate da uđu ni oni koji bi htjeli.
[15] Teško vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Putujete morem i kopnom da biste pridobili jednog sljedbenika, a kad vam postane sljedbenikom, učinite od njega sina paklenoga, dvostruko gorega nego što ste i sami!
[16] Teško vama! Slijepe vođe! Tvrdite: Zakune li se ko Hramom, to ne vrijedi. A zakune li se hramskim zlatom, onda ga zakletva obavezuje.
[17] Slijepe budale! Pa šta je veće – zlato ili Hram koji posvećuje zlato?
[18] I još kažete: Zakune li se ko žrtvenikom, to ne vrijedi. A zakune li se darom koji je na njemu, zakletva ga obavezuje.
[19] Slijepci! Šta je veće, žrtveni dar ili žrtvenik koji ga posvećuje?
[20] Ko se zakune žrtvenikom, kune se njime i svim što je na njemu.
[21] A ko se zakune Hramom, kune se njime i Onim Koji u njemu prebiva.
[22] Ko se zakune Nebom, kune se Božijim prijestoljem i Bogom Koji na njemu sjedi.
[23] Teško vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Jer dajete desetinu metvice, i kopra, i kima, a zanemarujete važnije u Zakonu: pravednost, milosrđe i vjeru. Ovo drugo je trebalo činiti, a ono prvo ne zanemariti.
[24] Slijepe vođe! Cijedite komarca, a devu proždirete!
[25] Teško vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Vi čistite čašu i zdjelu spolja, a iznutra je puna grabeža i pohlepe.
[26] Slijepi farizeju! Očisti najprije ono što je u čaši pa će i spolja biti čista.
[27] Teško vama, pismoznanci i farizeji! Vi ste poput okrečenih grobova. Spolja izgledaju lijepo, a iznutra su prepuni mrtvačkih kostiju i svakojake prljavštine!
[28] Tako se i vi ljudima izvana činite pravednima, a iznutra ste prepuni licemjerja i nepravde.
[29] Teško vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Vi vjerovjesnicima dižete spomenike i pravednicima kitite grobove,
[30] i govorite: Da smo živjeli u doba svojih otaca, ne bismo sudjelovali u prolijevanju vjerovjesničke krvi.
[31] Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi onih koji su ubijali vjerovjesnike.
[32] Dopunite, dakle, mjeru svojih otaca!
[33] Zmije! Leglo zmijsko! Kako ćete izbjeći osudi pakla?
[34] Šaljem vam, evo, vjerovjesnike, mudrace i pismoznance. Neke ćete ubiti i razapeti, druge bičevati po sinagogama i progoniti od grada do grada
[35] tako da na vas padne sva pravedna krv prolivena na zemlji, od krvi pravednog Abela pa do Zaharije, sina Barahijina, kojeg ste ubili između Hrama i žrtvenika.
[36] Zaista vam kažem, sva će ta krv pasti na ovaj naraštaj!”
[37] „Jerusaleme, Jerusaleme, ti koji ubijaš vjerovjesnike i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko sam puta htio okupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja piliće pod krila, ali vi niste htjeli!
[38] A sada će ti, eto, kuća biti napuštena.
[39] I kažem vam, nećete me više vidjeti sve dok ne uzviknete: Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje!”