[1] Pristupe Isusu neki farizeji i pismoznanci iz Jerusalema te ga upitaju:
[2] „Zašto tvoji učenici krše stara predanja? Oni ne peru ruke kada jedu.”
[3] On im odgovori: „A zašto vi zbog svoga predanja kršite Božije zapovijedi?
[4] Bog je rekao: Poštuj oca i majku! i Ko prokune oca ili majku, neka se kazni smrću!
[5] Ali vi velite: Kaže li ko ocu ili majci: ono čim bih ti mogao pomoći, dar je posvetni,
[6] ne mora više iskazivati poštovanje roditelju. Tako kršite Božiju zapovijed zbog svoga predanja.
[7] Licemjeri! Dobro je o vama predskazao Izaija:
[8] Ovaj Me narod poštuje samo usnama, a srce mu je daleko od Mene.
[9] Uzalud Me poštuju, jer poučavaju kao Moje učenje zapovijedi ljudske.”
[10] Dozva tada narod k sebi pa mu reče: „Slušajte i shvatite!
[11] Ne prlja čovjeka ono što na usta ulazi, nego ono što izlazi iz njih! To prlja čovjeka!”
[12] Tada mu priđu učenici i kažu mu: „Znaš li da su se farizeji sablaznili na to što si rekao?”
[13] „Svaka biljka koju nije posadio moj nebeski Otac iščupat će se s korijenom.
[14] Pustite ih! To su slijepci koji vode slijepce! A kad slijepac vodi slijepca, obojica padaju u jamu”, odgovori Isus.
[15] Kefa ga zamoli: „Protumači nam tu poredbu!”
[16] „Zar još ne razumijete?”, reče Isus.
[17] „Ne shvaćate li da sve što uđe na usta ode u trbuh i izbacuje se u zahod?
[18] A ono što izlazi na usta, dolazi iz srca i to prlja čovjeka.
[19] Upravo iz srca izviru zle misli, ubistva, preljube, blud, krađe, klevete, laži i kletve.
[20] To prlja čovjeka! Neće čovjek biti nečist ako jede neopranim rukama.”
[21] Isus zatim ode odatle u tirski i sidonski kraj.
[22] Neka žena, Hanaanka, koja je živjela u tom kraju, dođe njemu i poviče: „Smiluj mi se, Gospode, Sine Davidov! Kćerka mi je teško opsjednuta!”
[23] Isus joj ne odgovori ni riječi. Nato dođu učenici i zamole ga: „Udovolji joj, jer viče za nama!”
[24] On reče: „Poslan sam samo izgubljenim ovcama Doma Izraelova.”
[25] Ali žena priđe, pade ničice i reče: „Gospode, pomozi mi!”
[26] „Nije pravo oduzeti hljeb djeci i baciti ga psima”, reče joj.
[27] „Nije, Gospode”, odgovori ona. „Ali i psi jedu komadiće koji padnu s gospodarova stola.”
[28] „Velika je tvoja vjera, ženo!”, reče joj Isus. „Neka ti bude kako želiš!” I njezina kćerka odmah ozdravi.
[29] Isus ode odatle do Galilejskog jezera, pa se popne na goru i sjedne.
[30] K njemu nagrne puno svijeta vodeći sa sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i svakojake bolesne, te mu ih spuste do nogu. A on ih sve iscijeli.
[31] Zadivljen time što nijemi govore, kljasti ozdravljaju, hromi hodaju a slijepi vide, narod je slavio Izraelova Boga.
[32] Isus pozva učenike i reče: „Žao mi je ovih ljudi. Već su tri dana sa mnom, a nemaju šta jesti. Neću ih pustiti gladne, jer će putem klonuti.”
[33] Učenici odgovore: „Odakle da u pustinji nabavimo dovoljno hrane za toliki svijet?”
[34] „Koliko hljeba imate?”, upita Isus. „Sedam hljebova i nekoliko ribica”, rekoše.
[35] Isus zapovjedi narodu da posjeda na zemlju
[36] te uzme sedam hljebova i ribe, zahvali, pa razlomi to i dade učenicima, a oni razdijele narodu.
[37] Svi su jeli i nasitili se, i još su ostacima napunili sedam košara!
[38] A jelo je četiri hiljade muškaraca, pored žena i djece.
[39] Isus otprati narod, uđe u lađicu i ode u magadanski kraj.