[1] Isus im opet počne govoriti upoređujući.
[2] „S Nebeskim je carstvom kao kad neki car pripremi svadbu svome sinu.
[3] Pošalje sluge da pozovu goste na svadbu, ali ljudi odbiju poziv.
[4] Pošalje druge sluge i kaže: Recite pozvanima: Pripremljena vam je gozba, junci i ugojena telad. Sve je spremno. Dođite na svadbu!
[5] Ali ovi ne mare za to, već odu – jedni na svoju njivu, drugi svome poslu.
[6] Ostali uhvate sluge, premlate ih i poubijaju.
[7] Nato se car razbjesni, pošalje vojsku i smakne ubice, te im zapali grad.
[8] A slugama kaže: Svadbena je gozba, eto, spremna, ali pozvani je nisu bili dostojni.
[9] Idite zato na puteve i raskršća i pozovite na svadbu koga god nađete.
[10] Sluge izađu na puteve i dovedu sve koje su mogli naći: i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostima.
[11] Ali kad car uđe, spazi tamo čovjeka koji nije bio odjeven u svadbeno ruho.
[12] Prijatelju, upita ga, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha? Čovjek je samo šutio.
[13] Tada car naredi slugama: Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plača i škrguta zuba.
[14] Jer mnogi su pozvani, ali je malo izabranih.”
[15] Tada se farizeji sastanu radi dogovora kako da Isusa uhvate u riječi.
[16] Odluče mu poslati neke svoje učenike skupa s herodovcima da ga upitaju: „Učitelju, znamo da govoriš istinu i da si nepristrasan, jer ne gledaš ko je ko, nego prema istini poučavaš putu Božijem.
[17] Reci nam je li dopušteno plaćati porez cezaru ili nije.”
[18] Isus prozre njihovo zlo pa reče: „Zašto me kušate, licemjeri?
[19] Pokažite mi denar pa ću vam reći.” Ovi mu donesu denar,
[20] a on upita: „Čiji je ovo lik i natpis?”
[21] „Cezarev”, odgovore. „Onda dajte cezaru cezarevo, a Bogu Božije”, reče im.
[22] Kad su to čuli, zadive se pa ga ostave i odu.
[23] Toga dana dođu njemu saduceji, koji tvrde da nema oživljenja, i upitaju ga:
[24] „Gospode, Mojsije nam je rekao: Ako neko umre ne imavši djece, njegov brat se mora oženiti njegovom udovicom i podići potomstvo svome bratu.
[25] Bila su tako u nas sedmerica braće. Najstariji se oženio i umro a da nije imao djece, pa je njegova udovica postala ženom drugoga brata.
[26] Drugi i treći također su umrli, i tako sva sedmerica.
[27] Poslije svih umrla je i žena.
[28] Čija će onda ona biti žena po oživljenju kad je bila udata za svu sedmericu?”
[29] Isus im odgovori: „U zabludi ste, jer ne razumijete Pismo ni Božiju silu!
[30] Jer po oživljenju se neće ni ženiti ni udavati, već će biti kao anđeli na Nebu.
[31] A što se tiče oživljenja, niste li pročitali da je Bog rekao: Ja sam Bog Abrahamov, Isakov i Jakovljev.
[32] A On nije Bog mrtvih, već živih!”
[33] Kad je narod to čuo, ostao je zadivljen njegovim učenjem.
[34] Kad su farizeji čuli kako je Isus ušutkao saduceje, pođu skupa njemu
[35] te ga jedan od njih, zakonoznanac, upita da ga iskuša:
[36] „Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu?”
[37] „Voli Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!
[38] To je prva i najveća zapovijed.
[39] Druga, jednako važna, glasi: Voli svojega bližnjega kao samoga sebe!
[40] O tim dvjema zapovijedima ovise sav Zakon i Vjerovjesnici.”
[41] Kad su se farizeji okupili, Isus ih upita:
[42] „Šta mislite o Mesiji? Čiji je on sin?” „Davidov”, odgovore.
[43] „A zašto Ga onda David u Duhu naziva Gospodom kad kaže:
[44] Gospod je rekao Mojem Gospodu: Sjedi Mi s desne strane dok Ti ne podmetnem pod noge Tvoje neprijatelje?
[45] Ako Ga dakle David naziva svojim Gospodom, kako mu onda On može biti sin?”
[46] Niko mu nije znao odgovoriti ni riječi. Od toga dana niko ga više nije ništa smio pitati.