[1] Rano ujutro sastanu se na vijećanje svi svećenički poglavari i narodne starješine da se dogovore kako da ubiju Isusa.
[2] Svežu ga i odvedu upravitelju Pilatu.
[3] Kada je Juda, njegov izdajica, vidio da su Isusa osudili na smrt, pokaje se i odnese trideset srebrenjaka natrag svećeničkim poglavarima i starješinama
[4] te im kaže: „Pogriješio sam! Izdao sam nedužnu krv!” „Šta se to nas tiče?”, odgovore mu oni. „To je tvoja stvar!”
[5] Juda tada baci srebrenjake u Hram, a zatim ode i objesi se.
[6] Svećenički poglavari pokupe srebrenjake. „Ne smijemo ih staviti u hramsku riznicu”, rekoše, „jer je to cijena krvi.”
[7] Zato se dogovore i za njih kupe lončarevu njivu za ukop stranaca.
[8] Otuda se ta njiva još zove „Krvava njiva”.
[9] Tako se ispunilo što je rečeno po vjerovjesniku Jeremiji: Uzeli su trideset srebrenjaka – na toliko su ga procijenili sinovi Izraelovi
[10] i kupili su lončarevu njivu, kako mi je Gospod naredio.
[11] Dovedu Isusa pred upravitelja. On ga upita: „Jesi li ti car Jevreja?” „To ti kažeš”, odgovori mu Isus.
[12] Svećenički poglavari i narodne starješine ga optuže, ali Isus ništa nije odgovarao.
[13] Pilat ga stoga upita: „Zar ne čuješ kako te teško optužuju?”
[14] Ali Isus ne odgovori ni riječi, što je Pilata veoma začudilo.
[15] Bio je, međutim, običaj da upravitelj o blagdanu oslobodi jednoga zatvorenika, onoga kojega narod zatraži.
[16] U to vrijeme bijaše jedan zloglasni zatvorenik, zvani Baraba.
[17] Kad se narod okupio, Pilat upita: „Koga hoćete da vam pustim? Barabu ili Isusa zvanog Mesija?”
[18] Znao je, naime, da su ga predali sudu iz zavisti.
[19] Dok je Pilat sjedio za sudijskim stolom, stigne mu poruka od njegove žene: „Okani se toga pravednika, jer sam se noćas u snu namučila zbog njega!”
[20] Svećenički poglavari i starješine, međutim, nagovore svjetinu da zatraži slobodu za Barabu, a smrt za Isusa.
[21] I kad je upravitelj pitao: „Koga od njih dvojice želite da vam pustim?”, odgovore mu: „Barabu!”
[22] „A šta ću onda s Isusom zvanim Mesija?”, upita. „Razapni ga!”, poviču.
[23] „Zbog čega? Kakvo je zlo učinio?”, upita Pilat. Ali narod je samo još glasnije vikao: „Razapni ga!”
[24] Kad je Pilat vidio da ništa ne pomaže i da nastaje metež, uzme vodu i pred svjetinom opere ruke govoreći: „Ja sam nevin od krvi ovoga čovjeka! To je vaša stvar!”
[25] Nato sva svjetina poviče: „Neka njegova krv padne na nas i na našu djecu!”
[26] Tako Pilat pusti Barabu, a Isusa dade izbičevati, pa razapeti.
[27] Upraviteljevi vojnici odvedu Isusa u palaču i sazovu oko njega cijelu četu.
[28] Svuku ga i ogrnu grimiznim plaštom.
[29] Spletu zatim krunu od trnja i metnu mu je na glavu, a u desnu ruku mu stave trsku. „Zdravo, care Jevreja!”, rugali su mu se i savijali pred njim koljena.
[30] Pljuvali su po njemu i udarali ga trskom po glavi.
[31] Kad su mu se narugali, skinu s njega plašt, obuku ga u njegovu odjeću i odvedu da ga razapnu.
[32] Vodeći ga, sretnu nekoga Simona iz Kirene te ga primoraju da Isusu ponese krst.
[33] Dođu do mjesta zvanoga Golgota (što znači „lobanja”).
[34] Vojnici mu pruže vino pomiješano sa žuči, ali kad ga okusi, nije htio piti.
[35] Kad su ga razapeli, bace kocku, te tako razdijele među sobom njegovu odjeću.
[36] Zatim su tamo sjedili i čuvali ga.
[37] Iznad glave su mu postavili natpis o njegovoj krivici: „Ovo je Isus, car Jevreja.”
[38] S njim su razapeli i dvojicu razbojnika, jednoga njemu zdesna, a drugoga slijeva.
[39] Prolaznici su ga ružili i odmahivali glavom
[40] govoreći: „Ti koji rušiš Hram i sâm ga opet podižeš u tri dana, spasi sebe! Ako si Božiji sin, siđi s krsta!”
[41] Slično su mu se rugali i svećenički poglavari, pismoznanci i starješine:
[42] „Spasio je druge, a sebe ne može! Car Izraelov! Neka sada siđe s krsta pa ćemo povjerovati u njega!
[43] Uzdao se u Boga! Neka mu Bog sada pomogne ako mu je on uistinu po volji! Tvrdio je: Ja sam Božiji sin.”
[44] Vrijeđali su ga tako i razbojnici razapeti s njim.
[45] Od šestog sata po čitavoj zemlji nastane tama i potraje do devetog sata.
[46] Oko devetog sata Isus glasno poviče: „Eli, Eli, lama sabahtani?”, što znači „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
[47] „Zove Iliju!”, rekoše neki od prisutnih kad su to čuli.
[48] Jedan od njih odmah pritrči, uzme spužvu, umoči je u sirće i natakne na trsku, te mu pruži da pije.
[49] „Čekaj da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi”, povikaše ostali.
[50] Isus još jedanput glasno vikne i izdahne.
[51] Nato se zastor u Hramu razdere i prepolovi odozgo nadolje, zemlja se potrese, i spilje se raspuknu,
[52] grobovi se otvore, a tijela mnogih usnulih pravednika oživješe.
[53] Poslije Isusova oživljenja, oni izađu iz grobova te odu u Sveti grad i pokažu se mnogima.
[54] Kad su kapetan i oni koji su s njime čuvali Isusa vidjeli potres i sve što se zbivalo, uplaše se i kažu: „Ovaj je zaista bio Božiji sin!”
[55] Posmatrale su to izdaleka i mnoge žene što su iz Galileje došle za Isusom služeći mu,
[56] među njima i Marija Magdalena, te Marija, majka Jakovljeva i Josipova, kao i majka Zebedejevih sinova.
[57] Uvečer dođe neki bogataš iz Arimateje, po imenu Josip, koji je i sâm bio Isusov učenik.
[58] On ode Pilatu i zatraži da mu predaju Isusovo tijelo. Pilat naredi da tako učine.
[59] Josip uzme tijelo, umota ga u čisto platno
[60] i položi u svoj novi grob isklesan u stijeni. Navali na ulaz velik kamen i ode.
[61] Bile su tamo Marija Magdalena i druga Marija i sjedile naspram groba.
[62] Sutradan, poslije pripreme, okupiše se svećenički poglavari i farizeji kod Pilata
[63] te mu rekoše: „Gospodine, sjetili smo se da je onaj varalica za života rekao: Poslije tri dana ću oživjeti.
[64] Naredi zato da se grob čuva sve do trećega dana, da ne dođu njegovi učenici, ukradu tijelo i kažu narodu: Digao se iz mrtvih! Ova posljednja prijevara bila bi još gora od prve.”
[65] Pilat im udovolji. „Imate stražu”, reče. „Idite i čuvajte grob kako znate.”
[66] Zatim odu i osiguraju grob – zapečate kamen i postave stražu.