[1] Prolazio u ono vrijeme, jedne subote, Isus s učenicima kroz žitna polja. Kada su učenici ogladnjeli, počnu trgati klasje i jesti.
[2] Kad su to vidjeli farizeji, rekli su: „Tvoji učenici čine ono što nije dopušteno činiti subotom.”
[3] Ali Isus im uzvrati: „Niste li čitali šta je učinio David kad su on i njegovi pratioci ogladnjeli.
[4] Ušli su u Dom Božiji te pojeli prineseni hljeb, koji ni njemu ni njegovim pratiocima nije bilo dopušteno jesti, nego samo svećenicima.
[5] Niste li u Zakonu pročitali da svećenici služeći se subotom u Hramu krše Zakon, a ipak su nedužni.
[6] Kažem vam da je ovdje nešto veće od Hrama!
[7] Kad biste zaista razumjeli šta znači riječ: Draže mi je milosrđe nego žrtva, ne biste osuđivali ove nedužne.
[8] Sin Čovječiji gospodar je i subote.”
[9] Zatim ode u sinagogu
[10] i tu spazi čovjeka osušene ruke. Da bi ga mogli optužiti, upitaju: „Je li dopušteno subotom liječiti?”
[11] On im veli: „Ko to od vas ne bi svoju jedinu ovcu izvadio iz jame kad bi u nju upala u subotu.
[12] A koliko je čovjek vredniji od ovce! Zato je i subotom slobodno činiti dobro.”
[13] Onome čovjeku zatim reče: „Ispruži ruku!” On je ispruži, a ruka mu postane zdrava kao i ona druga.
[14] A farizeji se, čim su izašli iz sinagoge, okupe na vijećanje protiv Isusa kako bi ga smakli.
[15] Ali on je to znao, pa je otišao odatle sa mnogima koji su išli za njim. Sve ih je izliječio,
[16] ali ih je upozorio da ne šire glas o njemu.
[17] Time se ispunilo ono što je rečeno po vjerovjesniku Izaiji:
[18] Ovo je Moj ljubljeni Sluga kojega sam izabrao. On je radost Moje duše. Duh Svoj spustit ću na Njega. On će objavljivati pravdu ljudima.
[19] Neće se prepirati ni vikati, na ulicama Mu se neće čuti glas.
[20] Zgažene trske neće slomiti, ni ugasit žiška što tek tinja, sve dok ne ostvari pobjedu pravde.
[21] U Njegovo će se ime uzdati narodi.
[22] Tada Isusu dovedu zloduhom opsjednuta, slijepa i nijema čovjeka. On ga izliječi, te čovjek progovori i progleda.
[23] Svijet je zbunjeno pitao: „Da ovo nije Sin Davidov?”
[24] Kad su za to čuli farizeji, rekoše: „Taj zloduhe izgoni uz pomoć Beelzebula, vladara zloduha.”
[25] Znajući šta misle, Isus im reče: „Svako podijeljeno carstvo propada. Grad ili dom ne može opstati ako je iznutra razjedinjen.
[26] Ako stvarno Đavo izgoni Đavola, njegovo je carstvo razjedinjeno. Kako će se onda održati?
[27] Ako ja zaista izgonim zle duhove uz pomoć Beelzebula, čijom ih pomoći istjeruju vaši sinovi. Zato će vam oni suditi.
[28] Ali ako ja izgonim zloduhe pomoću Božijega Duha, onda je vama stiglo Božije carstvo.
[29] Kako bi ko mogao ući u kuću snažnog čovjeka i opljačkati ga, a da ga najprije ne sveže? Tek tada ga može orobiti.
[30] Ko nije sa mnom, protiv mene je; i svako ko sa mnom ne skuplja, rasipa.
[31] Zato će se, kažem vam, ljudima oprostiti svaki grijeh i bogohuljenje, ali huljenje na Svetoga Duha neće se oprostiti.
[32] Kaže li ko šta protiv Sina Čovječijega, to će mu se oprostiti, ali kaže li šta protiv Svetoga Duha, neće mu se nikad i nigdje oprostiti.
[33] Činite li stablo dobrim i rod će mu biti dobar; činite li ga lošim i rod će mu biti truhlo. Pa, drvo se poznaje po rodu!
[34] Zmijski rode! Kako biste i mogli govoriti dobro kad ste zli, jer usta izgovaraju ono čega je srce prepuno.
[35] Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek zlo.
[36] A ja vam kažem da će ljudi za svaku bezrazložnu riječ koju izgovore polagati račun na Sudnjem danu.
[37] Vlastite će te riječi ili opravdati ili osuditi.”
[38] Zatim mu neki pismoznanci i farizeji rekoše: „Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti neki znak.”
[39] On im odgovori: „Zao i nevjeran naraštaj traži znak, ali neće mu se dati drugoga osim znaka vjerovjesnika Jone.
[40] Kao što je Jona tri dana i tri noći proveo u utrobi morske nemani, tako će i Sin Čovječiji tri dana i tri noći provesti u srcu zemlje.
[41] Stanovnici Ninive će na Sudu ustati protiv ovoga naraštaja i osuditi ga, jer su se oni obratili na Joninu riječ. A evo, ovdje je mnogo veći od Jone.
[42] Carica Juga će na Sudu ustati protiv ovoga naraštaja i osuditi ga, jer ona sa kraja zemlje dođe čuti Solomonovu mudrost, a ovdje je mnogo veći od Solomona.
[43] Kad nečisti duh izađe iz čovjeka, on luta po bezvodnim mjestima tražeći odmora, ali ga ne nalazi.
[44] Tada kaže: Vratit ću se u kuću iz koje sam izašao. Vrati se i svoj stari dom zatekne prazan, pometen i uredan.
[45] Zatim ode i dovede drugih sedam duhova, još gorih od sebe, te svi oni uđu u čovjeka i u njemu se nastane. Na kraju čovjeku bude i gore nego prije. Tako će biti i ovome zlom naraštaju.”
[46] Dok je Isus još govorio okupljenima, vani su stajali njegova majka i braća. Željeli su s njime razgovarati.
[47] Neko mu je rekao: „Evo, tu su ti majka i braća. Žele s tobom razgovarati.”
[48] On odgovori: „Ko mi je majka? Ko su mi braća?”
[49] Pokaže zatim rukom prema svojim učenicima. „Evo”, reče, „to su mi majka i braća.
[50] Zaista, ko god vrši volju mojega nebeskog Oca, taj mi je i brat, i sestra, i majka!”