[1] Kad je Isus sve to ispričao, reče učenicima:
[2] „Znate da je za dva dana Pasha i da će Sina Čovječijega predati da ga razapnu.”
[3] Tada se svećenički poglavari i narodne starješine okupe u dvoru visokog svećenika po imenu Kaifa
[4] te se dogovore da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju.
[5] „Nećemo u vrijeme praznika”, rekli su, „da se narod ne pobuni.”
[6] Dok je Isus bio u Betaniji za stolom u kući Simona gubavca,
[7] dođe njemu neka žena s alabasternom posudom skupocjene masti i izlije mu je na glavu.
[8] Videći ovo, učenici počnu negodovati: „Čemu to rasipanje!
[9] Mogla se ta mast skupo prodati a novac dati sirotinji.”
[10] Isus to ču, pa im reče: „Zašto joj prigovarate? Učinila mi je dobro!
[11] Uvijek će biti siromaha, a ja neću uvijek biti s vama.
[12] Izlila je mast na mene da pripremi moje tijelo za ukop.
[13] Zaista vam kažem, gdje god se bude najavljivala Radosna vijest, spominjat će se i ovo njezino djelo, kao spomen na nju.”
[14] Tada Juda Iskariotski, jedan od Dvanaesterice, ode svećeničkim poglavarima
[15] te ih upita: „Koliko ćete mi platiti da vam ga predam?” Oni mu izbroje trideset srebrenjaka.
[16] Od tada Juda počne tražiti povoljnu priliku da ga izda.
[17] Prvoga dana blagdana Beskvasnog hljeba dođu učenici i upitaju Isusa: „Gdje želiš da ti spremimo Pashu?”
[18] „Idite u grad tom i tom čovjeku”, odgovori on, „pa mu recite: Naš učitelj poručuje: Moje se vrijeme bliži. Kod tebe ću blagovati Pashu sa svojim učenicima.”
[19] Učenici postupe kako ih je Isus uputio, te pripreme pashalno jelo.
[20] Uvečer je Isus bio za stolom s Dvanaestericom.
[21] Dok su večerali, on reče: „Zaista vam kažem, jedan od vas će me izdati.”
[22] Ovi se strašno ožaloste, pa ga jedan za drugim počnu pitati: „Nisam valjda ja taj, Gospode?”
[23] On odgovori: „Izdat će me onaj koji je sa mnom umočio hljeb u istu zdjelu!
[24] Jer Sin Čovječiji će otići kao što je pisano o njemu. Ali teško onome koji izda Sina Čovječijega! Bilo bi mu bolje da se nije ni rodio!”
[25] I izdajnik Juda ga upita: „Učitelju, da nisam ja taj” A Isus mu veli: „Sâm si rekao.”
[26] Dok su jeli, Isus uzme hljeb, zahvali i razlomi ga, te podijeli učenicima, pa reče: „Uzmite i jedite! To je moje tijelo.”
[27] Uzme zatim čašu, zahvali i za nju, pa im je pruži govoreći: „Svi pijte iz nje!
[28] To je moja krv, krv Saveza. Ona se prolijeva za mnoge, za oproštenje grijeha.
[29] I kažem vam: neću više piti od trsova roda do onoga dana kada ću ga piti s vama novog u Carstvu svojega Oca.”
[30] Otpjevaju zatim hvalospjeve i upute se prema Maslinskoj gori.
[31] Tada Isus reče: „Noćas ćete se svi zbog mene sablazniti. Jer je pisano: Udarit ću pastira i ovce će se razbježati.
[32] Ali kada oživim, ići ću pred vama u Galileju.”
[33] „Ako se i svi sablazne, ja se nikada neću!”, nato će Kefa.
[34] „Zaista ti kažem”, reče mu Isus, „još ove noći, prije nego što se pijetao oglasi, triput ćeš me se odreći.”
[35] Kefa odvrati: „Makar morao s tobom i umrijeti, neću te se odreći!” Tako su se zaklinjali i svi ostali.
[36] Isus dođe s učenicima do mjesta zvanog Getsemani, pa im reče: „Sjednite ovdje dok odem i pomolim se!”
[37] Povede sa sobom Kefu i obojicu Zebedejevih sinova. Obuzmu ga tjeskoba i tuga.
[38] Tada im reče: „Duša mi je nasmrt slomljena tugom. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom.”
[39] Ode malo dalje i padne ničice moleći se: „Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša! Ali ne kako ja hoću, već kako ti hoćeš.”
[40] Zatim se vrati učenicima i nađe ih kako spavaju te reče Kefi: „Zar niste mogli ni jedan sat probdjeti sa mnom?
[41] Ostanite budni i molite se da ne upadnete u kušnju. Jer duh je spreman, ali je tijelo slabo.”
[42] Ode još jedanput i pomoli se: „Oče moj! Ako nije moguće da me ovo mimoiđe, neka bude po Tvojoj a ne po mojoj volji.”
[43] I opet ih, vrativši se, nađe kako spavaju, jer im oči bijahu otežale.
[44] Opet ih ostavi, te ode i treći put se pomoli istim riječima.
[45] Zatim se vrati učenicima i reče: „Još spavate i odmarate se? Kucnuo je čas! Sin Čovječiji će biti predat grešnicima u ruke
[46] Ustanite! Hajdemo! Evo, moj izdajnik je već tu!”
[47] Dok je još govorio, stigne Juda, jedan od Dvanaesterice, a s njime i mnoštvo naoružanih mačevima i toljagama, koje su poslali svećenički poglavari i narodne starješine.
[48] Izdajica im je dao znak: „Onaj je koga poljubim, njega uhvatite.”
[49] On odmah priđe Isusu i reče: „Zdravo, Učitelju!”, i poljubi ga.
[50] „Prijatelju, čini ono radi čega si došao”, reče mu Isus. Tada pristupe te dignu ruke na Isusa i uhvate ga.
[51] Jedan od onih koji su bili s Isusom suprotstavi se, izvuče mač i njime odsiječe uho sluzi visokoga svećenika.
[52] „Vrati mač u korice”, reče mu Isus, „jer ko se mača laća, od mača će i poginuti.
[53] Zar ne shvaćaš da mogu tražiti od Oca više od dvanaest legija anđela i da bi ih On odmah poslao?
[54] Ali da to učinim, kako bi se ispunilo Pismo da se ovo mora desiti?”
[55] Zatim reče mnoštvu: „Pošli ste na mene mačevima i toljagama kao na razbojnika! A svaki dan sam sjedio u Hramu i poučavao, pa me ipak niste uhvatili.
[56] Sve se ovo događa zato da bi se ispunila Pisma vjerovjesnika.” Nato ga svi učenici napuste i pobjegnu.
[57] Isusa zatim uhvate i odvedu visokom svećeniku Kaifi, kod koga se bijahu okupili pismoznanci i starješine.
[58] Kefa je izdaleka pratio Isusa do dvorišta palače visokoga svećenika. Uđe u dvorište i sjedne sa stražarima da vidi šta će se desiti.
[59] Svećenički poglavari i cijelo Veliko vijeće tražili su protiv Isusa lažno svjedočanstvo da bi ga mogli smaknuti.
[60] Ali nisu ga mogli pronaći iako su se javili brojni lažni svjedoci. Napokon, dođu dvojica
[61] te izjave: „Ovaj je rekao: Mogu razvaliti Božiji hram i za tri dana ga opet izgraditi.”
[62] Visoki svećenik tada ustade i reče Isusu: „Zar ništa ne odgovaraš na ove optužbe protiv tebe?”
[63] Isus je šutio. „Zakuni se živim Bogom i reci jesi li ti Mesija, Božiji sin”, reče visoki svećenik.
[64] „To ti kažeš”, odgovori Isus. „A ja vam kažem da ćete od sada gledati Sina Čovječijega kako sjedi zdesna Silnome i kako dolazi na oblacima nebeskim!”
[65] Nato visoki svećenik pocijepa svoju odjeću i reče: „Huli! Šta će nam još svjedoci?
[66] Čuli ste kako huli! Šta kažete?” Oni odgovore: „Zaslužio je smrt!”
[67] Zatim su Isusu pljuvali u lice i tukli ga. Neki su ga šamarali
[68] rugajući se: „Objavi nam ko te je udario, Mesijo!”
[69] Dok je Kefa sjedio u dvorištu, priđe mu neka sluškinja i reče: „I ti si bio s Isusom Galilejcem.”
[70] Kefa to pred svima poreče: „Ne znam o čemu govoriš.”
[71] Kad je izašao u predvorje, spazi ga druga sluškinja i reče prisutnima: „Ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom.”
[72] On opet poreče zaklinjući se: „Ne poznajem toga čovjeka.”
[73] Ali ubrzo mu priđu ljudi koji su bili tamo. „Pa ti si doista jedan od njih! I tvoj naglasak te odaje.”
[74] Kefa se stane kleti i zaklinjati: „Ja ne poznajem toga čovjeka!” Utom se oglasi pijetao.
[75] Kefa se tada sjeti šta mu je Isus rekao: „Prije nego što se pijetao oglasi, triput ćeš me se odreći.” Stoga izađe i gorko zaplaka.