[1] U to vrijeme Ivan Potapatelj počne objavljivati u judejskoj pustinji:
[2] „Obratite se, jer je Nebesko carstvo blizu!”
[3] Vjerovjesnik Izaija govorio je o njemu: Glas viče u pustinji: Pripremite put za Gospodnji dolazak! Poravnajte za Njega staze!
[4] Ivan je nosio odjeću od devine dlake, i kožni pojas oko struka; hranio se skakavcima i divljim medom.
[5] Ljudi su k njemu dolazili iz Jerusalema i Judeje, i iz cijele jordanske okoline.
[6] Priznavali su svoje grijehe, a on ih je potapao u rijeci Jordanu.
[7] Ali kad ugleda mnoge farizeje i saduceje da se dolaze potopiti, reče im: „Zmijski rode! Ko li vas je upozorio da pobjegnete gnjevu koji stiže?
[8] Donesite roda dostojna obraćenja!
[9] Ne pomišljajte da kažete: Naš je otac Abraham!, jer vam tvrdim da Bog može i od ovoga kamenja podići Abrahamu djecu!
[10] Sjekira je već položena na korijen drveta. Svako stablo koje ne daje dobrog roda siječe se i baca u vatru.
[11] Ja vas u vodu potapam za obraćenje; no dolazi neko jači od mene, kome ja nisam dostojan ni sandale odvezati. On će vas potapati u Svetoga Duha i u vatru.
[12] Sa vilama u ruci očistit će svoje gumno i odvojiti pljevu od pšenice; pšenicu će spremiti u svoju žitnicu, a pljevu sažeći neugasivim ognjem.”
[13] Tada Isus dođe iz Galileje na Jordan da ga Ivan potopi.
[14] Ivan ga je odvraćao. „Zar da ti dođeš meni”, reče mu, „a ti bi mene trebao potopiti!”
[15] Ali Isus mu odgovori: „Pusti to, jer valja nam ispuniti svu pravednost.” Tada ga Ivan potopi.
[16] Poslije potapanja Isus odmah izađe iz vode. I gle! Nebesa se otvore i on ugleda Božijega Duha kako slijeće u vidu goluba i spušta se na njega.
[17] I glas s neba reče: „Ovo je Moj voljeni Sin. On je Moja radost.”