[1] Dođu Isusu farizeji i saduceji. Da bi ga iskušali, zatraže da im pokaže kakav znak s neba.
[2] On odgovori: „Vi znate uvečer reći: Bit će lijepo vrijeme, jer je nebo crveno.
[3] A ujutro kažete: Nebo je mutno i crveno – danas će nevrijeme! Izgled neba možete protumačiti, a znake vremena ne možete!
[4] Znak traži pokvaren i nevjeran naraštaj, ali neće dobiti drugoga znaka osim Jonina.” Zatim ih ostavi i ode.
[5] Prelazeći na drugu stranu jezera, učenici zaborave ponijeti hljeba.
[6] „Budite oprezni!”, upozorio ih je Isus. „Čuvajte se farizejskog i saducejskog kvasca.”
[7] Oni su međusobno govorili: „Nismo ponijeli hljeba.”
[8] Isus je to opazio pa im reče: „Malovjerni! Zabrinuli ste se zato što nemate hljeba.
[9] Zar još ne razumijete? Zar ste zaboravili onih pet hljebova na pet hiljada ljudi i koliko ste još košara skupili?
[10] I onih sedam hljebova na četiri hiljade ljudi i košare koje ste napunili?
[11] Kako još ne shvaćate da vam ne govorim o hljebu kad kažem: Čuvajte se kvasca farizejskoga i saducejskoga?”
[12] Oni tada shvate da im nije govorio o hljebnome kvascu, već o farizejskome i saducejskome učenju.
[13] Kad je Isus došao u krajeve Filipove Cezareje, upita učenike: „Šta kažu ljudi o tome ko je Sin Čovječiji?”
[14] „Jedni vele da je Ivan Potapatelj”, odgovore oni, „drugi da je Ilija, a treći opet da je Jeremija ili jedan od vjerovjesnika.”
[15] Tada ih upita: „A vi šta mislite, ko sam ja?”
[16] Simon Kefa odgovori: „Ti si Mesija – Pomazanik, Sin živoga Boga.”
[17] „Blago tebi, Simone, sine Jonin”, reče mu Isus, „jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego moj Otac nebeski.
[18] A ja tebi kažem: ti si Kefa i na ovoj stijeni izgradit ću Svoju Zajednicu i ni vrata podzemlja neće je nadvladati.
[19] I dat ću ti ključeve Nebeskog carstva; šta god svežeš na Zemlji, bit će svezano na Nebesima, i šta god odriješiš na Zemlji, bit će odriješeno na Nebesima.”
[20] Tada strogo zapovjedi učenicima da nikome ne kazuju da je on Mesija.
[21] Otada Isus počne učenicima otvoreno govoriti o tome kako mora otići u Jerusalem i tamo mnogo pretrpjeti od starješina, svećeničkih poglavara i pismoznanaca, te kako će ga ubiti i kako će on treći dan oživjeti.
[22] Kefa ga nato povede nastranu i počne ga od toga odvraćati: „Bože sačuvaj, Gospode! Ne smije ti se tako nešto dogoditi!”
[23] Isus se okrenu prema Kefi i reče: „Odlazi od mene, Đavole! Ti si mi sablazan, jer tvoje misli nisu Božije, nego ljudske.”
[24] Tada Isus reče svojim učenicima: „Želi li ko biti mojim sljedbenikom, neka se odrekne samoga sebe, uzme svoj krst i pođe za mnom.
[25] Jer svako ko želi sačuvati svoj život, izgubit će ga; a ko izgubi svoj život zbog mene, naći će ga.
[26] Kakva ti je korist ako imaš sav svijet, a život svoj izgubiš? Šta može dati čovjek u zamjenu za svoj život?
[27] Jer Sin Čovječiji će zaista doći u slavi Svojega Oca s anđelima i tada će se dati svakome prema njegovim djelima.
[28] Zaista vam kažem, ima među vama onih koji neće umrijeti dok ne vide Sina Čovječijega kako dolazi sa svojim Carstvom.”