[1] „Jer s Nebeskim je carstvom kao s domaćinom koji rano ujutro izađe unajmiti radnike za svoj vinograd.
[2] Pogodi se s radnicima po denar dnevno i pošalje ih u vinograd.
[3] Trećeg sata ponovo naiđe trgom i ugleda druge da stoje besposleni
[4] te i njima kaže: Idite i vi u moj vinograd i radite pa ću vam platiti koliko bude pravedno. I oni odoše.
[5] Šestog i devetog sata učini isto.
[6] A kad je opet izašao na trg jedanaestog sata, tamo nađe još radnika. Zašto stojite i besposličarite?, upita ih.
[7] Jer nas niko nije unajmio, odgovore mu. Idite onda i vi u moj vinograd, reče im.
[8] Uvečer veli upravitelju: Pozovi radnike i plati im: najprije onima koji su zadnji došli, a onda onima koji su prvi počeli raditi.
[9] Radnici unajmljeni u jedanaesti sat dobili su po denar.
[10] Nato oni koji su prvi došli raditi pomisle da će dobiti više, ali i oni prime isto po denar.
[11] Odmah počnu prigovarati vinogradaru:
[12] Ovi zadnji radili su samo jedan sat, a ti si ih izjednačio s nama koji smo cijeli dan teško radili i podnosili žegu!
[13] Jednome od njih on odgovori: Prijatelju, ja tebe ne varam. Nisi li se pogodio sa mnom za denar?
[14] Podigni svoje i odlazi. A ja želim ovome zadnjem dati koliko i tebi.
[15] Nemam li pravo s vlastitim novcem činiti šta hoću? Ili je tvoje oko zavidno što sam dobar?
[16] Tako će zadnji biti prvi, a prvi zadnji.”
[17] Putujući prema Jerusalemu, Isus uze Dvanaestericu nasamo pa im reče:
[18] „Evo, idemo u Jerusalem. Tu će Sina Čovječijega predati svećeničkim glavarima i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt
[19] i predati paganima da mu se izruguju, da ga bičuju i da ga razapnu. Ali treći dan će oživjeti.”
[20] Tada dođe majka Zebedejevih sinova, zajedno sa sinovima, te mu se ničice pokloni da ga nešto zamoli.
[21] „Šta želiš?”, upita je Isus. Ona reče: „Učini da moji sinovi u tvojem Carstvu sjednu pokraj tebe, jedan zdesna a drugi slijeva.”
[22] Isus odgovori: „Ne znate šta tražite. Možete li vi ispiti čašu iz koje ću ja piti?” „Možemo!”, odgovore ovi.
[23] A on reče: „Zaista ćete piti iz moje čaše, ali nije na meni da odredim ko će mi sjediti slijeva ili zdesna. Ta su mjesta za one kojima ih je namijenio moj Otac.”
[24] Kad su ostala deseterica učenika sve to čuli, razgnjeve se na braću.
[25] Isus ih tada pozove i reče: „Vi znate da vladari svijeta gospodare nad narodom i da moćnici vladaju nad njim.
[26] Ali neka među vama ne bude tako. Naprotiv, ko želi biti najveći među vama, neka vam bude sluga.
[27] Ko želi biti prvi, neka bude ostalima rob.
[28] Jer ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, već da on služi drugima i dade svoj život kao otkupninu za mnoge.”
[29] Kad su izlazili iz Jerihona, za njim je pošlo mnogo svijeta.
[30] Kraj puta su sjedila dvojica slijepaca. Kad su čuli da Isus prolazi, povikali su: „Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se!”
[31] Ljudi su ih umirivali, ali oni poviču još glasnije: „Gospode, Sine Davidov, smiluj nam se!”
[32] Isus zastane, pa ih pozva i upita: „Šta hoćete da učinim?”
[33] „Da progledamo, Gospode!”, rekoše.
[34] Isus se sažali i dotakne im oči. Oni odmah progledaju i krenu za Isusom.