[1] Kad je Herod tetrarh čuo za Isusa,
[2] reče svojim slugama: „To je Ivan Potapatelj! Oživio je, pa kroz njega djeluju čudesne sile.”
[3] Herod je, naime, Ivana dao uhvatiti, svezati i baciti u tamnicu zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa,
[4] jer mu je Ivan govorio: „Nije ti dopušteno biti s njom.”
[5] Htio je ubiti Ivana, ali se bojao naroda, jer su ga smatrali vjerovjesnikom.
[6] Međutim, na proslavi Herodova rođendana pred gostima je plesala Herodijadina kćerka i toliko se svidjela Herodu
[7] da joj se zakleo dati sve što zatraži.
[8] Ona na majčin nagovor reče: „Daj mi na pladnju glavu Ivana Potapatelja!”
[9] Car se ožalosti, ali zbog zakletve i zbog gostiju naredi da joj učine po volji.
[10] Pošalje ljude da Ivanu u tamnici odrube glavu.
[11] Donesu djevojci glavu na pladnju, a ona je odnese majci.
[12] Potom dođu Ivanovi učenici, uzmu njegovo tijelo i ukopaju ga, te odu javiti Isusu.
[13] Kad je Isus to čuo, otplovi odatle lađicom na pusto mjesto, u osamu. Ali ljudi su to doznali, pa su pješice krenuli iz gradova za njim.
[14] Kad je izašao iz lađice, vidi silan narod, pa se sažali nad njim i izliječi bolesne.
[15] Uvečer mu priđu učenici. „Pust je ovo kraj”, rekoše, „a već je i kasno. Pusti ljude da mogu otići u sela kupiti hrane!”
[16] Ali Isus odgovori: „Nije potrebno da idu; vi ih nahranite!”
[17] „Pa ovdje imamo samo pet hljebova i dvije ribe!”, kažu mu oni.
[18] „Donesite to meni!”, reče.
[19] Naredi zatim narodu da posjeda na travu. Uzme pet hljebova i dvije ribe, pogleda u nebo, pa blagoslovi hranu. Razlomi hljeb i dade ga učenicima, a učenici su ga dijelili narodu.
[20] I svi su jeli dok se nisu nasitili. Zatim pokupe ostatke. Bilo je preteklo dvanaest punih košara!
[21] A jelo je pet hiljada muškaraca, pored žena i djece.
[22] Odmah zatim nagna Isus učenike da uđu lađicu i da otplove na drugu obalu, dok on otprati narod.
[23] Kad je otpratio ljude, popne se na goru da se pomoli u osami. Kasno navečer još je gore bio sâm.
[24] U međuvremenu je lađica već bila daleko od obale. Puhnuo je jak vjetar suprotnog smjera, pa su je zapljuskivali valovi.
[25] Oko četvrte noćne straže Isus dođe učenicima hodajući po vodi.
[26] Kad su ga vidjeli, jako se prestraše i počnu od straha vikati misleći da je sablast.
[27] Ali Isus im odmah reče: „Ne bojte se; ja sam! Samo hrabro!”
[28] Nato mu Kefa reče: „Gospode, ako si ti, naredi da dođem tebi po vodi!”
[29] „Dođi!”, odgovori Isus. Kefa izađe iz lađice, te hodajući po vodi pođe prema Isusu.
[30] Ali kad je osjetio snagu vjetra, prestraši se i počne tonuti. „Spasi me, Gospode!”, poviče.
[31] Isus mu odmah pruži ruku i uhvati ga. „O, malovjerni!”, reče mu. „Zašto si posumnjao?”
[32] Kad su ušli u lađu, vjetar utihne.
[33] Učenici u lađi padnu ničice i uzviknu: „Ti si zaista Božiji sin!”
[34] Preplove jezero i pristanu u Genezaretu.
[35] Tamošnji stanovnici ga prepoznaju i po svoj okolini razglase da je došao, pa mu svi počnu donositi bolesne.
[36] Molili su ga da im dopusti dotaknuti barem skut njegove haljine. I svi koji ga dotakoše – ozdraviše.