[1] Poslije šest dana povede Isus sa sobom Kefu, te Jakova i njegovog brata Ivana visoko u goru, u osamu.
[2] Tu se pred njima preobrazi: lice mu zablista poput sunca, a haljine mu postadoše poput svjetlosti.
[3] I gle: pojave se Mojsije i Ilija i počnu razgovarati s Isusom.
[4] Kefa reče: „Gospode, dobro je što smo ovdje. Ako hoćeš, podići ću ovdje tri sjenice: jednu za tebe, jednu za Mojsija i jednu za Iliju.”
[5] Dok je on još govorio, prekrije ih svijetao oblak, a iz njega se začuje glas: „Ovo je Moj voljeni Sin. On je Moja radost. Njega slušajte!”
[6] Jako prestrašeni, učenici, kad to čuše, popadaju licem prema zemlji.
[7] Isus im priđe, dotače ih i reče: „Ustanite! Ne bojte se!”
[8] Oni podignu pogled, ali nisu vidjeli nikoga osim Isusa.
[9] Dok su silazili s gore, Isus im zapovjedi da nikome ne govore šta su vidjeli sve dok Sin Čovječiji ne ustane iz mrtvih.
[10] Učenici ga upitaju: „Zašto pismoznanci tvrde da prvo mora doći Ilija?”
[11] Isus odgovori: „Ilija zaista mora doći prvi i sve dovesti u red.
[12] Ali vam kažem da je Ilija već došao, samo ga nisu prepoznali, pa su s njim postupili kako im se prohtjelo. Tako će i Sin Čovječiji trpjeti od njih.”
[13] Učenici tada shvate da im je to govorio o Ivanu Potapatelju.
[14] Kad su stigli do naroda, Isusu priđe neki čovjek, padne pred njim na koljena
[15] i veli: „Gospode, smiluj se mojemu sinu, jer je padavičar i puno pati. Često padne u vatru ili u vodu.
[16] Doveo sam ga tvojim učenicima, ali ga oni nisu mogli izliječiti.”
[17] Isus reče: „Bezvjerni i pokvareni rode! Koliko dugo još moram biti s vama? Koliko ću vas još trpjeti? Dovedite mi dijete!”
[18] Onda zaprijeti zloduhu, te on izađe iz dječaka koji istoga časa ozdravi.
[19] Zatim učenici nasamo upitaju Isusa: „Zašto ga mi nismo mogli istjerati?”
[20] „Zbog vaše slabe vjere”, reče im on. „Zaista vam kažem, da imate vjere koliko je gorušicino zrno i da kažete ovoj gori: Premjesti se tamo! – ona bi se premjestila. Ništa vam ne bi bilo nemoguće.
[21] Ali ovakav se zloduh ne izgoni, osim postom i molitvom.”
[22] Kad su se okupili u Galileji, Isus im reče: „Sina Čovječijega će predati ljudima u ruke.
[23] Njega će ubiti, ali on će treći dan oživjeti.” A učenici se jako ožaloste.
[24] Kad su stigli u Kafarnaum, pristupe Kefi ubirači hramskoga poreza i upitaju ga: „Zar vaš učitelj ne plaća porez?”
[25] „Plaća!”, odgovori Kefa. Zatim uđe u kuću, a Isus ga dočeka pitanjem: „Šta misliš, Simone, ubiru li zemaljski carevi porez ili carinu od svojih ili od tuđih sinova?”
[26] Kad on odgovori: „Od tuđih”, Isus mu reče: „Sinovi su, dakle, oslobođeni.
[27] Ali da ih ne sablaznimo, pođi na more i baci udicu. Prvoj ribi koju uhvatiš otvori usta, unutra ćeš naći novčić. Uzmi ga, pa im njime plati za sebe i za mene.”