[1] Još dodade: „Neki od vas ovdje prisutnih neće okusiti smrti dok ne vide Božije carstvo kako dolazi sa silom!”
[2] Šest dana poslije Isus uzme Kefu, Jakova i Ivana, i povede ih na vrh planine, nasamo. Tu se pred njima preobrazi.
[3] Haljine mu postanu toliko blještavo bijele da ih tako ne bi mogao izbijeliti nijedan bjelilac na zemlji.
[4] Tada se pojave Ilija i Mojsije, i stanu razgovarati s Isusom.
[5] „Učitelju, tako je dobro da smo ovdje!”, reče mu Kefa. „Napravit ćemo tri sjenice: za tebe, Mojsija i Iliju.”
[6] Nije znao šta da kaže, jer su svi bili prestrašeni.
[7] I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka progovori glas: „Ovo je Moj voljeni Sin! Njega slušajte!”
[8] Oni odmah pogledaju uokolo, ali nikoga nije bilo. Samo je Isus bio s njima.
[9] Dok su silazili s planine, zabranio im je da ikome spominju šta su vidjeli sve dok Sin Čovječiji ne ustane iz mrtvih.
[10] Zadržali su to za sebe, ali su međusobno raspravljali šta znači to njegovo „ustati iz mrtvih”.
[11] Upitaju ga: „Zašto pismoznanci tvrde da najprije mora doći Ilija?”
[12] „Nesumnjivo, najprije će doći Ilija”, reče on, „da sve obnovi. Kako onda stoji pisano da će Sin Čovječiji mnogo trpjeti, te da će biti prezren?
[13] Ali ja vam kažem: Ilija je već došao i oni učiniše s njim što su htjeli, kako je pisano za njega.”
[14] Kad su se vratili ostalim učenicima, vide oko njih silan narod i pismoznance gdje se prepiru s njima.
[15] Čim ga je sav taj narod spazio, iznenadio se, a onda mu potrčao ususret da ga pozdravi.
[16] „Oko čega se prepirete s njima?”, upita ih.
[17] Neki čovjek iz naroda mu reče: „Učitelju, doveo sam tebi svojega sina, jer je opsjednut nijemim duhom.
[18] Kad ga uhvati, baci ga na zemlju, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Zato sam zamolio tvoje učenike da ga istjeraju, ali nisu mogli.”
[19] „O nevjerni rode!”, reče Isus učenicima. „Dokle ću još morati biti s vama? Dokle vas moram trpjeti? Dovedite mi dječaka!”
[20] Dovedu ga. Kad je duh ugledao Isusa, silno potrese dječaka. On padne na tlo previjajući se, i počne pjeniti.
[21] „Otkad mu je tako?”, upita Isus oca. „Još odmalena”, odgovori.
[22] „Često ga baci u vatru ili u vodu da ga ubije. Smiluj nam se i učini što ako možeš!”
[23] „Ako mogu?”, reče Isus. „Sve je moguće onome koji vjeruje!”
[24] Dječakov otac odmah poviče: „Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!”
[25] Kad Isus opazi da im prilazi sve više ljudi, zaprijeti nečistome duhu: „Nijemi i gluhi duše! Zapovijedam ti da izađeš iz njega i da se više ne vraćaš!”
[26] Duh zaviče, jako zgrči dječaka, pa izađe iz njega. Dječak ostane beživotno ležati. Mnogi rekoše: „Mrtav je!”
[27] Ali Isus ga uzme za ruku i podigne, a on ustane.
[28] Kad uđe u kuću i ostane nasamo s učenicima, oni ga upitaju: „Zašto ga mi nismo mogli istjerati?”
[29] Isus im reče: „Ta se vrsta može istjerati samo molitvom.”
[30] Odlazeći iz toga kraja, prolazili su Galilejom. Isus nije htio da ljudi saznaju da su tu.
[31] Poučavao je učenike. Govorio im je da će Sina Čovječijeg predati ljudima, da će Ga ubiti, ali da će on poslije tri dana oživjeti.
[32] Oni to nisu razumjeli, ali su se bojali pitati ga.
[33] Stignu tako u Kafarnaum. Kad su već bili u kući, Isus ih upita: „O čemu ste to putem raspravljali?”
[34] Ali oni su samo šutjeli, jer su se prepirali oko toga ko je od njih najveći.
[35] Isus sjedne, pozove ih bliže, i kaže: „Ko želi biti prvi, taj neka bude zadnji od svih i neka bude sluga svima!”
[36] Zatim uzme dijete, postavi ga između njih, zagrli ga, a onda reče:
[37] „Ko u moje ime primi ovakvo dijete, mene je primio. A ko prima mene, prima Onoga Koji me je poslao.”
[38] Ivan mu reče: „Učitelju, vidjeli smo jednoga da tvojim imenom izgoni zle duhove; branili smo mu to, jer ne ide s nama.”
[39] „Ne branite mu!”, reče im Isus. „Jer nema toga ko bi mogao činiti čudesa u moje ime, a onda odmah govoriti zlo o meni.
[40] Ko nije protiv nas, uz nas je!
[41] Zaista vam kažem, dade li vam ko čašu vode zato što ste Mesijini, neće mu propasti nagrada.
[42] Ali navede li ko jednog od ovih najmanjih koji u mene vjeruju na grijeh, bolje bi mu bilo da su mu oko vrata svezali mlinski kamen i bacili ga u more.
[43] Navodi li te vlastita ruka na grijeh, odsijeci je.
[44] Bolje ti je sakatu ući u Život nego s objema rukama biti bačen u neugasivi oganj pakla.
[45] Navodi li te na grijeh vlastita noga, odsijeci je!
[46] Bolje ti je hromu ući u Život nego s objema nogama biti bačen u pakao!
[47] Navodi li te i vlastito oko na grijeh, iskopaj ga! Bolje ti je bez jednog oka ući u Carstvo Božije nego s oba oka biti bačen u pakao,
[48] gdje njihov crv ne umire i gdje se oganj ne gasi.
[49] Svaki će biti vatrom zasut kao što se žrtva solju posipa.
[50] So je dobra. Ali ako ona obljutavi, čime ćete je ponovo osoliti? Imajte u sebi so! Živite u miru jedni s drugima!”