[1] Jednom se okupe oko Isusa neki farizeji i pismoznanci koji su došli iz Jerusalema
[2] te zapaze da neki od njegovih učenika jedu „nečistim”, odnosno neopranim rukama.
[3] Farizeji, ni svi Jevreji, nikada ne jedu a da prvo ne operu ruke, držeći se predaje starih.
[4] Kada dođu s pijace, uvijek se umiju prije nego što jedu. Ima još mnogo toga što iz predaje drže: pranje čaša, vrčeva i bakrenog posuđa.
[5] Zato ga farizeji i pismoznanci upitaju: „Zašto tvoji učenici ne slijede predaje starih, već jedu nečistim rukama?”
[6] Isus im odgovori: „Licemjeri! Dobro je o vama predskazao Izaija. Kako je pisano:
[7] Ovaj me narod poštuje usnama, ali srce mu je daleko od mene. Uzalud me poštuju, jer što naučavaju, ljudske su zapovijedi.
[8] Vi zanemarujete Božije zapovijedi i držite narodne predaje.
[9] Lijepo! Odbacujete Božiju zapovijed da biste očuvali svoju predaju!
[10] Mojsije vam je rekao: Poštuj oca i majku. Svaki onaj ko prokune svojeg oca ili svoju majku mora se kazniti smrću.
[11] Ali vi kažete: Ko rekne ocu ili majci: Ono na što imate pravo od mene kurban je, to jest žrtveni dar.
[12] Takvome više ništa ne dopuštate da uradi za oca ili majku
[13] i kršite Božiju riječ predajom koju ste sami ustanovili. I činite još mnogo drugih sličnih stvari.”
[14] Tada Isus pozove narod i reče mu: „Slušajte me svi i shvatite!
[15] Ništa od onoga što ulazi u čovjeka ne može ga uprljati, ali prlja ga ono što iz njega izlazi.
[16] Ko ima uši, neka čuje!”
[17] Zatim se odvoji od naroda i ode u kuću, a učenici ga zamole da im objasni ovo poređenje.
[18] „Zar ni vi ne razumijete?”, upita ih on. „Ne shvaćate li da čovjeka ne može uprljati ono što u njega uđe,
[19] jer ne ide u srce, već u trbuh, a zatim se izbacuje u zahod!” Time je svu hranu proglasio čistom.
[20] Zatim još reče: „Čovjeka prlja ono što izlazi iz njega.
[21] Jer iz nutrine, iz ljudskoga srca, dolazi zla misao, blud, krađa, ubistvo, preljub,
[22] pohlepa, zloba, prijevara, razvrat, zavist, kleveta, oholost i glupost.
[23] Sva ta zla izlaze iznutra, ona čovjeka čine nečistim.”
[24] Poslije toga Isus ode u tirski kraj, gdje uđe u neku kuću ne želeći da iko sazna da je tu. Ali nije se mogao sakriti.
[25] Čim je čula za njega, odmah mu dođe neka žena čiju je kćer opsjeo nečisti duh, i padne ničice pred njim.
[26] Bila je paganka, rodom Sirofeničanka. Molila ga je da istjera nečistog duha iz njezine kćeri.
[27] Isus joj reče: „Pusti da se najprije nasite djeca. Nepravedno je uzeti hljeb djeci i baciti ga psima.”
[28] Ona odgovori: „Da, Gospode, ali i psi ispod stola jedu mrvice koje padnu djeci.”
[29] „Zbog ove riječi”, reče joj Isus, „možeš ići. Zli duh je izašao iz tvoje kćeri.”
[30] Kad je žena stigla kući, našla je djevojčicu kako leži u postelji. Zli duh bijaše izašao.
[31] Iz Tira ode Isus u Sidon, a zatim natrag do Galilejskog jezera, usred područja Dekapolisa.
[32] Dovedu mu gluhonijemog čovjeka i zamole ga da na njega položi ruke.
[33] On ga izdvoji iz naroda, stavi prste u njegove uši, a zatim mu pljuvačkom dotakne jezik.
[34] Pogleda u nebo, uzdahnu i reče mu: „Effatha – otvori se!”
[35] Sluh mu se odmah vrati, a jezik odriješi tako da je mogao jasno i razgovijetno govoriti.
[36] Isus zabrani ljudima da o tome pričaju, ali što im je on više branio to su oni više pričali.
[37] Mnogi su se neizmjerno divili i govorili: „On čini sve samo dobro – vraća sluh gluhima i čini da nijemi progovore!”