[1] Isus ponovo ode u sinagogu. Tamo je bio neki čovjek osušene ruke.
[2] Farizeji su pažljivo pratili hoće li ga izliječiti u subotu, kako bi ga mogli optužiti.
[3] Isus kaže čovjeku osušene ruke da stane pred njih.
[4] Onda im reče: „Je li subotom dopušteno činiti dobro ili zlo – spasiti život ili ga upropastiti?” Šutjeli su.
[5] Srdito ih pogleda, duboko razočaran njihovim tvrdim srcima, te reče čovjeku: „Ispruži ruku!” On ju ispruži, a ruka mu ozdravi.
[6] Farizeji se smjesta odu dogovarati s herodovcima kako da ubiju Isusa.
[7] Isus i njegovi učenici odu na jezero. Za njima krene puno svijeta iz cijele Galileje, Judeje,
[8] Jerusalema, Idumeje, s one strane Jordana, te iz okolice Tira i Sidona. Veliki je narod došao k njemu kad se čulo šta čini.
[9] Isus reče učenicima da mu pripreme čamac, ako svijet previše navali oko njega.
[10] Mnoge je izliječio, pa su na njega nahrupili mnogi bolesni da ga dodirnu.
[11] Kad bi ga vidjeli nečisti duhovi, pali bi pred njim ničice i vikali: „Ti si Božiji sin!”
[12] A on im je strogo prijetio da ga ne prokažu.
[13] Zatim ode u goru i prizva one koje je odabrao, te oni dođu njemu.
[14] Od njih odabere Dvanaestericu, koje prozva poslanicima, da ga prate i da ih šalje objavljivati,
[15] te da imaju vlast istjerivati zloduhe.
[16] Evo Dvanaesterice što ih je izabrao: Simon, kojem je nadjenuo ime Kefa,
[17] Jakov Zebedejev i Ivan, brat njegov, koje nazva Boanerges, što znači Sinovi groma,
[18] Andrija, Filip, Bartolomej, Matej, Toma, Jakov (Alfejev sin), Tadej, Simon Kananac i
[19] Juda Iskariotski, koji ga je izdao.
[20] Kad se vratio kući, opet je nagrnulo toliko svijeta da se nije moglo ni jesti.
[21] Kad su za to čuli njegovi, dođu da ga odvedu, jer se govorilo da je van sebe.
[22] Ali pismoznanci što su došli iz Jerusalema rekoše da ga je opsjeo Beelzebul, vladar zloduha, i da uz njegovu pomoć istjeruje zloduhe.
[23] Isus dozva ljude i počne im govoriti s poređenjem: „Kako može Đavo izgoniti Đavola?
[24] Carstvo koje je podijeljeno ne može se održati.
[25] Dom koji je podijeljen ne može se nikako održati.
[26] Ako se, dakle, Đavo bori sâm protiv sebe i tako se podijeli, ne može opstati, nego mu je kraj.
[27] Ne možete ući u kuću snažnog čovjeka i opljačkati ga, a da ga najprije ne svežete. Tek mu tada možete oteti njegov imetak.
[28] Zaista vam kažem da će se sinovima ljudskim sve oprostiti, svi grijesi i svako huljenje.
[29] Ali onome ko pohuli na Svetoga Duha, nikada se ne može oprostiti. Kriv je za vječni grijeh.”
[30] To im reče, jer su govorili da je u njemu nečisti duh.
[31] Stigoše tamo njegova majka i braća. Ostanu napolju i poruče mu da izađe.
[32] Puno svijeta je sjedilo oko njega kad mu rekoše: „Vani su ti majka i braća, i sestre tvoje. Traže te.”
[33] On odgovori: „Ko mi je majka? Ko su mi braća?”
[34] Pogleda ljude što su sjedili ukrug oko njega pa reče: „Ovo su mi majka i braća!
[35] Ko god vrši Božiju volju, taj mi je brat, sestra i majka.”