[1] Isus ode odatle i dođe u judejski kraj, s onu stranu Jordana. I opet nagrne njemu mnoštvo ljudi, te ih je po svojem običaju poučavao.
[2] Dođu neki farizeji i upitaju ga, s nakanom da ga kušaju: „Je li dopušteno mužu otpustiti ženu?”
[3] „Šta vam je zapovjedio Mojsije?”, upita ih Isus.
[4] Oni mu odgovore: „Mojsije je dopustio da muž ženi napiše otpusnicu i otpusti je.”
[5] „Dopustio vam je to zbog okorjelosti vašeg srca!
[6] Jer Bog je još na početku stvorio muško i žensko.
[7] Čovjek će ostaviti oca i majku da bi se sjedinio sa svojom ženom, i njih će dvoje biti jedno tijelo.
[8] Njih dvoje, prema tome, više nisu dva tijela, nego jedno.
[9] Nemojte, dakle, da čovjek rastavlja ono što je Bog sjedinio!”
[10] Kad su bili u kući, učenici ga ponovo o tome upitaju.
[11] On im reče: „Ko god otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljubu prema prvoj ženi.
[12] Ostavi li žena svoga muža i preuda se, ona također čini preljubu.”
[13] Donosili su Isusu djecu da ih dotakne, a učenici ih zaustavljahu.
[14] Kad je Isus to vidio, naljuti se i reče: „Pustite dječicu meni i ne branite im, jer takvima pripada Božije carstvo.
[15] Zaista vam kažem, ko Carstvo Božije ne prihvati poput djeteta, nikada neće u njega ući!”
[16] Tada izgrli djecu i blagoslovi ih polažući na njih ruke.
[17] Dok je izlazio na put, pritrči mu neki čovjek, klekne i upita ga: „Dobri učitelju, šta moram učiniti da dobijem Vječni život?”
[18] „Zašto me zoveš dobrim?”, upita ga Isus. „Samo je Bog uistinu dobar.
[19] A zapovijedi znaš: ne ubij, ne čini preljubu, ne ukradi, ne laži, ne varaj, poštuj oca i majku.”
[20] „Učitelju, tih se zapovijedi držim još od mladosti”, odgovori čovjek.
[21] Isus ga osmotri i dopade mu se. „Još jedno ti nedostaje”, reče mu, „idi i prodaj sve što imaš, a novac razdijeli sirotinji, pa ćeš steći blago na Nebu. A onda dođi i slijedi me!”
[22] Čovjek se na te riječi snuždi i ode žalostan, jer je bio veoma bogat.
[23] Isus pogleda uokolo i reče učenicima: „Kako je teško bogatašima ući u Carstvo Božije!”
[24] Oni se nato jako iznenade. A Isus nastavi: „Djeco, kako je teško ući u Carstvo Božije!
[25] Lakše bi devi bilo provući se kroz iglenu ušicu nego bogatašu ući u Božije carstvo!”
[26] Učenici se zaprepaste. „Pa ko se onda uopće može spasiti?”, pitali su.
[27] Isus ih pogleda i reče: „Ljudima je to nemoguće, ali ne i Bogu. Jer Bogu je sve moguće!”
[28] Kefa mu reče: „Mi smo se svega odrekli da bismo te slijedili.”
[29] Isus odgovori: „Zaista vam kažem, nema toga ko se zbog mene i Radosne vijesti odrekao kuće, braće, sestara, majke, oca, djece ili imanja,
[30] a da uz progonstvo neće već na ovome svijetu dobiti stostruko više kuća, braće, sestara, majki, očeva, djece i imanja, a u budućem svijetu i Vječni život.
[31] Mnogi prvi će biti zadnji, a mnogi posljednji će biti prvi.”
[32] Bili su na putu prema Jerusalemu. Isus je išao pred zbunjenim učenicima, a oni su ga slijedili i bojali se. Isus povede Dvanaestericu nastranu i počne im opet govoriti o onome što će mu se dogoditi.
[33] „Evo, stižemo u Jerusalem”, reče im. „Sina Čovječijega će predati svećeničkim glavarima i pismoznancima. Oni će ga osuditi na smrt i predati paganima.
[34] Rugat će mu se, pljuvati ga, bičevati i ubiti. Ali on će poslije tri dana oživjeti.”
[35] Tada mu priđu Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, te mu rekoše: „Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zamolimo.”
[36] „A šta hoćete da vam učinim?”, upita ih Isus.
[37] „Dopusti nam da u tvojoj slavi sjednemo do tebe, jedan s desne, a drugi s lijeve strane.”
[38] „Ne znate šta tražite!”, odgovori im Isus. „Možete li piti iz čaše iz koje ja pijem? Ili biti potopljeni u muke u koje ja moram biti potopljen?”
[39] „Možemo!”, odgovore mu. A Isus im reče: „Da, pit ćete iz moje čaše i bit ćete potopljeni u muke kao i ja,
[40] ali nije na meni da određujem ko će sjediti zdesna ili slijeva do mene. Ta su mjesta za one kojima su određena.”
[41] Kad su to čula ostala deseterica, naljute se na Jakova i Ivana.
[42] Zato ih Isus pozove k sebi i kaže: „Vi znate da vladari svijeta gospodare narodom i da moćnici nad njim vladaju stegom.
[43] Ali neka među vama ne bude tako. Naprotiv, ko među vama želi biti velik, neka vam bude sluga.
[44] Ko želi biti prvi među vama, neka vam svima bude rob.
[45] Jer ni Sin Čovječiji nije došao da mu služe, već da on služi i dade svoj život kao otkupninu za mnoge!”
[46] Stigli su tako u Jerihon. Kad je Isus izlazio iz Jerihona, u pratnji učenika i velikog mnoštva, pokraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, Timejev sin.
[47] Kad je čuo da dolazi Isus iz Nazareta, počeo je vikati: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!”
[48] Mnogi su ga opominjali da ušuti, ali on stane još jače vikati: „Sine Davidov, smiluj mi se!”
[49] Isus se zaustavi i reče: „Pozovite ga!” Oni pozovu slijepca. „Samo hrabro!”, kazaše mu. „Zove te!”
[50] Bartimej zbaci sa sebe ogrtač, skoči i pritrči Isusu.
[51] „Šta želiš da ti učinim?”, upita ga Isus. „Učitelju”, reče slijepac, „učini da progledam!”
[52] „Hajde”, odgovori mu Isus. „Tvoja te vjera spasila.” On odmah progleda i putem krenu za Isusom.