[1] Već rano ujutro sastanu se svećenički poglavari, starješine i pismoznanci – cijelo Veliko vijeće – te svežu Isusa, odvedu ga i predaju Pilatu.
[2] Pilat ga upita: „Jesi li ti car Jevreja?” „Sâm si rekao”, odgovori Isus.
[3] Svećenički poglavari teško su ga optuživali.
[4] Pilat ga ponovo upita: „Zar nemaš ništa na to reći? Slušaj kako te optužuju!”
[5] Isus mu više ništa ne odgovori, što je Pilata veoma začudilo.
[6] A svakog blagdana bi pustio jednog zatvorenika, onoga kojeg narod zatraži.
[7] Zajedno s ostalima, koji su u pobuni počinili ubistva, bio je tada i čovjek zvani Baraba.
[8] Svjetina se počne okupljati pred Pilatom tražeći ono što je prema običaju činio.
[9] „Hoćete li da oslobodim jevrejskoga cara?”, upita Pilat,
[10] jer je shvatio da su mu ga svećenički poglavari predali iz zavisti.
[11] Ali svećenički poglavari podjare svjetinu da traži da im pusti Barabu.
[12] „A šta da učinim onda s ovim kojega nazivate carem Jevreja?”, upita Pilat.
[13] „Razapni ga!”, poviču oni.
[14] „Zbog čega?”, upita Pilat. „Kakvo je zlo učinio?” Ali oni još glasnije zaviču: „Razapni ga!”
[15] I tako Pilat, želeći ugoditi svjetini, oslobodi Barabu, a Isusa izbičuje i preda da ga razapnu.
[16] Vojnici ga odvedu u palaču, u takozvani pretorij, i sazovu cijelu četu.
[17] Obuku ga u grimiz i ispletu krunu od trnja, te mu je stave na glavu.
[18] Pozdravljali su ga: „Živio car Jevreja!”
[19] Udarali su ga trskom po glavi, pljuvali po njemu i padali na koljena da mu se klanjaju.
[20] Kad su mu se izrugali, skinu s njega grimiz, obuku ga u njegovu odjeću i odvedu da ga razapnu.
[21] Natjeraju jednog prolaznika, Simona iz Kirene, koji se vraćao iz polja, da ponese Isusov krst (Simon bijaše Aleksandrov i Rufov otac).
[22] Dovedu tako Isusa do mjesta zvanog Golgota (što znači „lobanja”).
[23] Ponude mu vino pomiješano sa smirnom, ali on nije htio piti.
[24] Zatim ga razapnu i razdijele među sobom njegove haljine, odlučujući kockom šta će kome pripasti
[25] Razapeli su ga oko trećega sata.
[26] Nad njim je stajao natpis o njegovoj krivici: „Car Jevreja”.
[27] S njim razapnu i dvojicu razbojnika,
[28] jednoga slijeva, a drugoga zdesna.
[29] Prolaznici su ga ružili i odmahivali glavom govoreći: „Možeš srušiti Hram i sâm ga opet izgraditi u tri dana, je li?
[30] Spasi onda sebe i siđi s krsta!”
[31] Slično su mu se rugali i svećenički poglavari i pismoznanci: „Spasio je druge, a sebe ne može!
[32] Mesija! Car Izraelov! Neka sada siđe s krsta, da vidimo, pa da vjerujemo!” Vrijeđali su ga i oni razapeti s njim.
[33] Oko šestog sata po svoj zemlji nastade tama i potraje do devetog sata.
[34] U deveti sat Isus izglasa poviče: „Eloi, Eloi, lama sabakthani?”, što znači „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
[35] Neki od prisutnih, kad su to čuli, rekoše da zove Iliju.
[36] A jedan čovjek otrča, uze spužvu, namoči je u sirće i pruži mu je na trski. „Da vidimo hoće li doći Ilija i skinuti ga”, reče.
[37] A Isus još jedanput glasno krikne i izdahne.
[38] Tada se zastor u Hramu razdere napola, odozgor prema dolje.
[39] Kad je kapetan, koji je stajao naspram Isusa, vidio kako je izdahnuo, reče: „Ovaj je čovjek zaista bio Božiji sin!”
[40] Bile su tu i žene koje su gledale izdaleka – Marija Magdalena, Marija, majka Jakova mlađega i Josipa, te Saloma,
[41] koje su ga pratile i služile mu dok je bio u Galileji. I mnoge druge koje su s njim došle u Jerusalem.
[42] Bila je priprema, dan uoči subote. Kad je pala večer,
[43] Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji je također iščekivao Božije carstvo, odvaži se te ode Pilatu i zatraži Isusovo tijelo.
[44] Pilat se veoma začudi da je već umro, pa pozove kapetana da ga pita je li odavno mrtav.
[45] Kad primi obavijest od kapetana, Pilat predade Josipu tijelo.
[46] Josip kupi lanenog platna, skine tijelo, umota ga u platno i položi u grob isklesan u stijeni, te na ulaz u grob navali kamen.
[47] Marija Magdalena i Marija, majka Josipova, gledale su gdje ga polažu.