[1] Dva dana uoči Pashe i blagdana Beskvasnih hljebova, svećenički poglavari i pismoznanci još su čekali priliku da Isusa na prijevaru uhvate i ubiju.
[2] „Nećemo na blagdan”, rekli su, „da se narod ne pobuni.”
[3] Dok je Isus bio u Betaniji, za stolom u kući Simona gubavca, uđe neka žena s alabasternom posudom skupocjene čiste nardove masti. Razbije posudu i izlije mast Isusu na glavu.
[4] Neki se zbog toga naljute: „Zašto tako trošiš tu mast?”
[5] „Mogla se prodati za više od tristo denara, pa novac podijeliti sirotinji!” I gunđali su na ženu.
[6] Ali Isus im reče: „Ostavite ženu na miru! Zašto joj dosađujete? Učinila mi je dobro djelo.
[7] Siromaha će uvijek biti, da im pomažete kad god budete htjeli, a ja neću zauvijek ostati s vama.
[8] Ona je učinila šta je mogla. Unaprijed je pomazala moje tijelo za ukop.
[9] Zaista vam kažem, gdje se god bude objavljivala Radosna vijest, spominjat će se i ovo njezino djelo, njoj na uspomenu.”
[10] Tada Juda Iskariotski, jedan od Dvanaesterice, ode svećeničkim poglavarima da ga izda.
[11] Oni se obraduju i obećaju mu novac. Tako Juda počne tražiti pogodnu priliku da izda Isusa.
[12] Na prvi dan blagdana Beskvasnih hljebova, kad se žrtvovalo pashalno janje, učenici upitaju Isusa: „Gdje želiš da ti pripremimo pashalno janje?”
[13] On pošalje dvojicu svojih učenika u Jerusalem: „Idite u grad. Tamo ćete naići na čovjeka koji nosi vodu u vrču. Pođite za njim.
[14] Gdje on bude ušao, tamo potražite domaćina, pa mu recite: Učitelj pita u kojoj sobi može večerati pashalno jelo sa svojim učenicima.
[15] On će vas povesti u veliku sobu na spratu, sasvim spremnu. Tu pripremite večeru.”
[16] Učenici odu u grad i nađu sve kako im je Isus rekao, te tamo pripreme pashalno jelo.
[17] Uvečer Isus dođe s Dvanaestericom.
[18] Dok su jeli za stolom, reče im: „Zaista vam kažem, jedan od vas koji sa mnom jede izdat će me.”
[19] Ovi se ožaloste, i redom ga stanu pitati: „Nisam valjda ja taj?”
[20] On odgovori: „To je jedan od vas Dvanaesterice, koji sa mnom umače hljeb u istu zdjelu!
[21] Jer Sin Čovječiji, dakle, odlazi kao što je o njemu pisano. Ali teško onome koji Sina Čovječijega izda! Bilo bi mu bolje da se nije ni rodio!”
[22] Dok su jeli, Isus uzme hljeb, zahvali, razlomi ga i dade im govoreći: „Uzmite; ovo je moje tijelo!”
[23] Zatim uzme čašu, zahvali i pruži im. I svi su iz nje pili.
[24] On im reče: „Ovo je moja krv, krv Saveza, koja se prolijeva za mnoge.
[25] Zaista vam kažem, neću više piti od trsova roda sve do onoga dana kad ga novo budem pio u Božijem carstvu.”
[26] Zatim zapjevaju hvalospjeve, te odu na Maslinsku goru.
[27] „Svi ćete se pokolebati”, reče im Isus, „jer je pisano: Udarit ću pastira i ovce će se razbježati.
[28] Ali nakon što ustanem iz mrtvih, ići ću pred vama u Galileju.”
[29] Kefa mu reče: „Ako se i svi pokolebaju, ja ipak neću!”
[30] „Zaista ti kažem”, reče mu Isus, „još noćas, prije nego što se pijetao drugi put oglasi, triput ćeš me se odreći.”
[31] Kefa ga stane uvjeravati: „Makar morao s tobom i umrijeti, neću te se odreći!” Tako su se zaklinjali i svi ostali.
[32] Dođu tako na mjesto zvano Getsemani, gdje Isus reče učenicima: „Sjednite tu dok se ja pomolim!”
[33] Povede sa sobom Kefu, Jakova i Ivana. Obuzmu ga strah i tjeskoba.
[34] Reče: „Duša mi je nasmrt žalosna. Ostanite tu i bdijte.”
[35] Ode malo dalje i padne ničice. Molio se da ga, ako je moguće, mimoiđe taj čas.
[36] „Abba, Oče!”, molio je. „Tebi je sve moguće. Otkloni od mene ovu čašu! Ipak, neka bude po Tvojoj, a ne po mojoj volji.”
[37] Zatim se vrati i nađe one kako spavaju. „Simone!”, reče Kefi. „Zar spavaš? Nisi mogao ni jedan sat probdjeti?
[38] Bdijte i molite da ne padnete u kušnju. Jer duh je spreman, ali je tijelo slabo.”
[39] Ode još jedanput i pomoli se istim riječima.
[40] I opet ih po povratku nađe kako spavaju, jer im oči bijahu otežale. Nisu znali šta bi mu rekli.
[41] Kad se treći put vratio, reče im: „Još spavate i ljenčarite? Dosta je bilo! Kucnuo je čas! Evo, Sin Čovječiji predaje se grešnicima u ruke.
[42] Ustanite! Hajdemo! Moj izdajnik je već tu!”
[43] Još dok je govorio, stigne Juda, jedan od Dvanaesterice, a s njime i svjetina s mačevima i toljagama, te svećenički poglavari, pismoznanci i starješine.
[44] Izdajnik im je rekao: „Onaj kojega poljubim, taj je. Uhvatite ga i odvedite pod stražom.”
[45] Čim stignu, on priđe Isusu. „Učitelju!”, reče i poljubi ga.
[46] Ovi digoše na njega ruke i uhvatiše ga.
[47] Jedan od prisutnih naglo izvuče mač i njime odsiječe uho sluzi visokoga svećenika.
[48] Isus reče: „Pošli ste na mene mačevima i toljagama kao na razbojnika!
[49] A svaki dan sam u Hramu poučavao pa me niste uhvatili. Ali neka se ispune Pisma.”
[50] Nato ga svi ostave i pobjegnu.
[51] Slijedio ga je samo neki mladić ogrnut plahtom po golom tijelu. Kad su ga pokušali uhvatiti,
[52] on ostavi plahtu i pobjegne go.
[53] Isusa odvedu do visokog svećenika, gdje se okupe svi svećenički poglavari, pismoznanci i starješine.
[54] Kefa ga je izdaleka slijedio do u dvor visokog svećenika. Sjeo je sa slugama kraj vatre da se ugrije.
[55] Svećenički poglavari i Veliko vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa da bi ga mogli smaknuti. Ali nisu ga našli.
[56] Mnogi su lažno svjedočili protiv njega, ali im se iskazi nisu podudarali.
[57] Zatim su neki ustali i lažno o njemu posvjedočili:
[58] „Čuli smo ga kad je rekao: Srušit ću ovaj Hram izgrađen ljudskom rukom i za tri dana ću podići drugi, koji neće biti sagrađen rukama!”
[59] Ali ni tada im se svjedočanstvo nije podudaralo.
[60] Visoki svećenik zatim stane pred prisutne i upita Isusa: „Zar nećeš odgovoriti na ovo što govore protiv tebe?”
[61] Isus je šutio, ništa nije odgovorio. Tada ga visoki svećenik upita: „Jesi li ti Mesija, Sin Uzvišenoga?”
[62] Isus odgovori: „Jesam. I vidjet ćete Sina Čovječijega kako sjedi zdesna Silnome i kako dolazi na nebeskim oblacima.”
[63] Visoki svećenik nato pocijepa haljine i reče: „Šta će nam više svjedoci?
[64] Čuli ste ga kako huli! Šta kažete?” I svi ga osude na smrt.
[65] Neki počnu pljuvati po njemu. Pokrili su mu oči i onda ga udarali šakama govoreći: „Daj objavu!” I sluge su ga udarale.
[66] Dok je Kefa bio dolje u dvorištu, dođe jedna sluškinja visokog svećenika.
[67] Kad ugleda Kefu da se grije, upre pogled u njega i reče: „I ti si bio s Isusom Nazarećaninom!”
[68] Kefa odbi riječima: „Ne znam ga i ne razumijem o čemu govoriš.” I izađe u predvorje. Upravo tada zakukuriče pijetao.
[69] Sluškinja ga opet opazi, pa počne govoriti ostalima: „Ovaj je jedan od njih!”
[70] Kefa ponovo zaniječe. Poslije i ostali prisutni počnu Kefi govoriti: „Pa ti si stvarno jedan od njih, a i Galilejac si!”
[71] Kefa se počne zaklinjati: „Ja i ne poznajem čovjeka o kojem vi govorite!”
[72] I pijetao se odmah drugi put oglasi. A Kefa se sjeti Isusovih riječi: „Prije nego što se pijetao drugi put oglasi, triput ćeš me se odreći.” I brizne u plač.