[1] Nekoliko dana kasnije ponovo uđe u Kafarnaum. Pročuje se da je u kući.
[2] I okupilo se toliko ljudi da više nije bilo mjesta ni pred vratima. A on im je objavljivao Riječ.
[3] Uto dođu četverica noseći uzetog čovjeka.
[4] Kako nisu mogli kroz masu doći do njega, naprave u krovu otvor nad mjestom gdje je bio Isus i spuste bolesnika na nosilima.
[5] Isus je vidio njihovu vjeru pa reče uzetom: „Sine, oprošteni su ti grijesi!”
[6] Ali pismoznanci koji su tamo sjedili pomisliše u sebi:
[7] „Kako ovaj može tako govoriti! On huli! Ko može opraštati grijehe osim jedinoga Boga!”
[8] Isus duhom prozre njihove misli pa im reče: „Zašto tako mislite u svojim srcima?
[9] Šta je lakše reći uzetu čovjeku: Grijesi su ti oprošteni ili Ustani, uzmi svoja nosila i hodaj.
[10] Ali da znate da Sin Čovječiji ima vlast na Zemlji opraštati grijehe”, pa reče uzetom:
[11] „Zapovijedam ti! Ustani, uzmi nosila i idi kući!”
[12] Čovjek smjesta ustane, uzme nosila i izađe naočigled svih. Svi su se divili i slavili Boga govoreći: „Tako nešto još nikad nismo vidjeli!”
[13] Isus ponovo ode na obalu jezera. Sav narod je išao za njim, a on ga je poučavao.
[14] Prolazeći, opazi Levija, Alfejeva sina, gdje sjedi u carinarnici te mu reče: „Pođi sa mnom.” Levi ustane i pođe za njim.
[15] Kad je kasnije Isus bio za stolom u njegovoj kući, zajedno s njime i njegovim učenicima sjedilo je i mnogo poreznika i grešnika. Mnogo takvih je slijedilo Isusa.
[16] Kad ga neki pismoznanci farizejske sljedbe spaziše kako jede s grešnicima i ubiračima poreza, kazaše njegovim učenicima: „Kako može jesti s poreznicima i grešnicima?”
[17] Kad je Isus to čuo, reče im: „Liječnik ne treba zdravima, nego bolesnima! Nisam došao da pozovem na obraćenje pravednike, nego grešnike.”
[18] Ivanovi učenici i farizeji su postili. Neki dođu Isusu i upitaju ga: „Zašto Ivanovi učenici i farizeji poste, a tvoji učenici ne poste?”
[19] Isus im odgovori: „Mogu li gosti postiti dok je mladoženja s njima? Dokle god je mladoženja s njima, ne mogu postiti.
[20] Ali jednog će im ga dana ugrabiti i tada će postiti.
[21] Niko ne krpi staru odjeću novim platnom! Nova zakrpa bi se skupila, razvukla staru tkaninu i napravila još veću rupu.
[22] Niko ne toči novo vino u stare mjehove, jer bi se raspuknuli. Vino bi se prolilo, a mjehovi uništili. Novo se vino sipa u nove mjehove.”
[23] Jedne je subote Isus prolazio poljem kroz usjeve. Njegovi učenici počnu putem trgati klasje.
[24] Tada farizeji rekoše Isusu: „Gle! Zašto čine ono što nije dopušteno subotom?”
[25] Ali Isus im odgovori: „Zar nikada niste čitali o tome što je David učinio kad su on i njegovi pratioci u nevolji ogladnjeli?
[26] Ušao je u Dom Božiji u doba visokog svećenika Ebijatara i jeo prineseni hljeb koji su mogli jesti samo svećenici. Jeli su ga i njegovi pratioci.
[27] Subota je radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.
[28] Stoga je Sin Čovječiji gospodar i nad subotom.”