[1] Ovo je početak Radosne vijesti o Božijem Sinu, Mesiji Isusu.
[2] U Knjizi vjerovjesnika Izaije zapisano je: Evo, šaljem svojega glasnika pred licem tvojim da ti pripremi put.
[3] Glas koji viče u pustinji: Pripremite put Gospodnji! Poravnajte za njega staze!
[4] Pojavi se Ivan. Potapao je u pustinji i objavljivao potapanje kao znak obraćenja za oproštenje grijeha.
[5] Silan narod iz Jerusalema i iz cijele Judeje dolazio je njemu. Priznavali su svoje grijehe, a Ivan ih je potapao u vode rijeke Jordana.
[6] Ivanova odjeća bila je od devine dlake, a bio je opasan kožnim pojasom. Hranio se skakavcima i divljim medom.
[7] Govorio je: „Poslije mene dolazi jači od mene. Neko kome nisam dostojan ni sandale odvezati.
[8] Ja vas potapam u vodu, a on će vas potapati u Duha Svetoga.”
[9] U te dane dođe Isus iz Nazareta u Galileju i Ivan ga potopi u vodu rijeke Jordana.
[10] Čim Isus izađe iz vode, ugleda otvorena Nebesa i Duha kako u vidu goluba silazi na njega.
[11] Začuje se glas s Neba: „Ti si Moj voljeni Sin kojim sam zadovoljan!”
[12] Odmah poslije toga Duh ga natjera u pustinju.
[13] Tamo je ostao četrdeset dana i Đavo ga je kušao. Živio je među divljim životinjama, a služili su mu anđeli.
[14] Budući da je Ivan bio zatvoren, Isus se vrati u Galileju da bi objavljivao Božiju Radosnu vijest.
[15] „Ispunilo se vrijeme”, govorio je, „blizu je Božije carstvo! Obratite se i povjerujte Radosnoj vijesti.”
[16] Prolazeći pored Galilejskog jezera, opazi Simona i njegovog brata Andriju kako bacaju mrežu u more, bili su ribari.
[17] „Pođite za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!”, reče im Isus.
[18] Oni smjesta ostave svoje mreže i pođu za njim.
[19] Malo dalje ugleda Zebedejeve sinove Jakova i Ivana kako u lađici krpe mreže.
[20] Pozove Isus i njih, a oni odmah ostave svojeg oca Zebedeja u lađi s nadničarima i pođu za njim.
[21] Stigoše u Kafarnaum. Odmah u subotu Isus ode u sinagogu gdje je poučavao.
[22] Ljudi su bili zadivljeni njegovim učenjem, jer ih je poučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
[23] Upravo tada tu se našao čovjek opsjednut nečistim duhom. On stane vikati:
[24] „Šta ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Zar si nas došao uništiti? Znam ko si: ti si Svetac Božiji!”
[25] Isus mu strogo zaprijeti: „Umukni i izađi iz njega!”
[26] Nato duh krikne jakim glasom, žestoko protrese čovjeka i izađe iz njega.
[27] Svi se jako zaprepaste i počnu raspravljati o tome. „Šta je ovo? Novo učenje sa vlašću! Čak se i nečisti duhovi pokoravaju njegovim zapovijedima!”
[28] Vijest o njemu brzo se pronijela cijelom Galilejom.
[29] Nakon što izađe iz sinagoge, Isus s Jakovom i Ivanom dođe u Simonovu i Andrijinu kuću.
[30] Tu je Simonova punica ležala u groznici. Odmah kazaše Isusu.
[31] On joj priđe, uhvati je za ruku i podigne. Groznica odmah prestane i ona ih počne posluživati.
[32] Uvečer, o zalasku sunca, dovedu mu sve bolesne i opsjednute.
[33] Sav se grad skupio pred vratima.
[34] Isus je izliječio mnoge bolesne od raznih bolesti i istjerao mnoge zloduhe. Ali nije dopustio zlodusima da govore, jer su znali ko je on.
[35] Rano ujutro, prije zore, povukao se na pusto mjesto i tamo se molio.
[36] Simon i ostali krenu da ga potraže.
[37] Našavši ga, rekoše mu: „Svi te traže.”
[38] On im odgovori: „Hajdemo u obližnja mjesta. Moram i tamo govoriti. Zbog toga sam došao.”
[39] Tako je proputovao cijelu Galileju, objavljujući po sinagogama i istjerujući zloduhe.
[40] I dođe mu neki gubavac, klekne i zamoli ga: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!”
[41] Isus se sažali, ispruži ruku, dotače ga i reče: „Hoću! Budi čist!”
[42] Gube odmah nestane i čovjek postane čist.
[43] Ispraćajući ga, Isus ga strogo upozori:
[44] „Nikome o ovom ne govori, već idi pravo svećeniku te prinesi za svoje očišćenje što je Mojsije propisao, njima za svjedočanstvo.”
[45] Ali ovaj čim ode, počne svima govoriti šta mu se dogodilo; zbog toga Isus više nije mogao javno ući ni u jedan grad, već se morao zadržavati izvan njih, na usamljenim mjestima. A ljudi su stizali sa svih strana.