[1] Doploviše na drugu obalu jezera, u geraski kraj.
[2] Tek što je Isus izašao iz lađice, iskoči pred njega iz groblja neki čovjek opsjednut nečistim duhom.
[3] Stanovao je u grobnicama, i niko ga više nije mogao svezati, čak ni lancem.
[4] Često su ga okivali u gvožđe, ali on bi uvijek iskidao gvožđe i polomio okove. Niko ga nije mogao ukrotiti.
[5] Danju i noću je lutao po grobljima i gori, vrišteći i udarajući se kamenjem.
[6] Ugledavši Isusa još izdaleka, pritrči mu i padne ničice pred njim.
[7] Onda u sav glas vikne: „Šta hoćeš od mene, Isuse, Sine Uzvišenoga Boga? Zaklinjem te Bogom, ne muči me!”
[8] Isus mu, naime, bijaše naredio: „Izlazi iz toga čovjeka, nečisti duše!”
[9] Zatim ga upita: „Kako se zoveš?” „Zovem se Legija”, odgovori on, „jer nas je mnogo.”
[10] Preklinjao ga je da ih ne potjera iz ovoga kraja.
[11] Tu na obronku paslo je veliko krdo svinja.
[12] „Pošalji nas onim svinjama da uđemo u njih”, zamole ga nečisti duhovi.
[13] On im to dopusti. Nečisti duhovi izađu i odu u svinje, te cijelo krdo svinja jurne niz strmi obronak u jezero. I utopi se oko dvije hiljade svinja.
[14] Svinjari pobjegnu i razglase to po gradu i po selima, a ljudi pođu vidjeti šta se dogodilo.
[15] Dođu Isusu i vide čovjeka koji bijaše opsjednut cijelom legijom kako sjedi obučen i pri zdravoj pameti, te se uplaše.
[16] A kad su očevici ispričali šta se dogodilo s opsjednutim i sa svinjama,
[17] ljudi počnu zaklinjati Isusa da ode iz njihovog kraja.
[18] On se vrati u lađicu, a čovjek koji je bio opsjednut zamoli ga da mu dopusti da ide s njim.
[19] Ali mu Isus to nije dopustio. „Idi kući svojima”, reče mu on, „i ispričaj im šta ti je sve Gospod učinio i da je imao milosrđa prema tebi.”
[20] Čovjek se zaputi u Dekapolis, govoreći ljudima o svemu što mu je Isus učinio. I svi su se divili.
[21] Kad je Isus doplovio na drugu stranu jezera, okupi se oko njega na obali mnoštvo ljudi. On je stajao uz vodu.
[22] Pristupi mu jedan od nadstojnika sinagoge, zvao se Jair, te padne pred njim ničice,
[23] preklinjući ga: „Kćer mi je na samrti. Molim te, dođi i položi na nju ruke da ozdravi i da živi.”
[24] Isus pođe s njim, ali se oko njega tiskalo puno svijeta.
[25] Među ljudima bila je žena koja je već dvanaest godina bolovala od krvarenja.
[26] Mnogo je propatila od brojnih liječnika i potrošila sve svoje imanje, i ništa nije koristilo. Naprotiv, bilo joj je još gore.
[27] Čula je za Isusa, zato mu se približila straga kroz gužvu i dotakla njegov ogrtač.
[28] Mislila je: „Dodirnem li samo njegovu odjeću, ozdravit ću.”
[29] I zaista, krv joj smjesta prestane teći i ona osjeti da je oslobođena.
[30] Isus je odmah osjetio da je iz njega izašla sila, pa se okrenu prema narodu i upita: „Ko mi je dotaknuo odjeću?”
[31] Učenici mu rekoše: „Toliki se svijet tiska oko tebe, a ti pitaš ko te je dotaknuo!”
[32] Ali Isus je pogledom tražio onu koja je to učinila.
[33] A žena, uplašena i dršćući, jer je znala šta joj se dogodilo, priđe mu i padne pred njim ničice te mu ispriča istinu.
[34] On joj kaza: „Kćeri, tvoja te je vjera spasila. Pođi u miru i budi zdrava, oslobođena si.”
[35] Dok je Isus još to govorio, stigoše ljudi iz nadstojnikova doma s viješću. „Kći ti je umrla”, kazaše, „nema smisla da više mučiš Učitelja.”
[36] Ali Isus se nije obazirao na to što su rekli, već se obrati Jairu: „Ne boj se! Samo vjeruj!”
[37] Isus nikom ne dopusti da ga prati osim Kefi, Jakovu i Ivanu, bratu Jakovljevu.
[38] Kad su stigli do kuće nadstojnika sinagoge, Isus vidje da ljudi viču, plaču i nariču u sav glas.
[39] On uđe i reče: „Šta toliko naričete i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava!”
[40] Ovi ga počnu ismijavati, ali on ih sve istjera van. Povede samo oca i majku bolesnog djeteta, te svoje pratioce, pa uđe tamo gdje je ležala djevojčica.
[41] Uze je za ruku i reče: „Talitha kum!” (što znači: „Ustani, djevojčice!”).
[42] Djevojčica je imala dvanaest godina. Ona odmah ustane i počne hodati. Svi se veoma iznenade.
[43] Isus im strogo zaprijeti da nikome ne govore šta se dogodilo i reče im da je nahrane.