[1] Tada im počne upoređivati: „Neki čovjek zasadi vinograd i ogradi ga, iskopa tijesak i izgradi kulu. Zatim ga iznajmi vinogradarima i otputuje.
[2] Kad dođe vrijeme, pošalje slugu da od njih ubere njegov dio uroda.
[3] Ali vinogradari ga zgrabe, pretuku i pošalju natrag praznih ruku.
[4] On im zatim pošalje drugog slugu. Zakupci mu razbiju glavu i nagrde ga.
[5] Trećega kojeg im je poslao ubiju. Poslao im je i mnoge druge, ali oni ih sve premlate ili poubijaju.
[6] Napokon mu je preostao samo još jedan – njegov voljeni sin. Pošalje i njega, misleći: Prema mojem sinu sigurno će imati poštovanja.
[7] Ali vinogradari rekoše: Ovaj će naslijediti imanje. Ubijmo ga, pa ćemo se domoći imanja umjesto njega!
[8] Uhvate ga, ubiju i izbace iz vinograda.
[9] Šta će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare, a vinograd dati drugima.
[10] Ne sjećate li se onoga iz Pisma: Kamen koji su graditelji odbacili postade ugaonim kamenom.
[11] To je Gospodnje djelo, čudesno u našim očima.”
[12] I htjedoše ga uhvatiti, ali bojali su se naroda. Shvatili su, dakako, da je protiv njih ispričao tu poredbu. Zato ga ostave i odu.
[13] Zatim mu pošalju neke farizeje i herodovce da ga uhvate u riječi.
[14] Oni dođu i kažu mu: „Učitelju, znamo da govoriš istinu i da ne gledaš ko je ko, nego prema istini poučavaš putu Božijem. Reci nam, je li dopušteno plaćati porez cezaru ili nije?”
[15] Isus prozre njihovo lukavstvo pa reče: „Zašto me kušate? Dajte mi denar da ga vidim.”
[16] Donesu mu novčić, a on upita: „Čiji je ovo lik i natpis?” „Cezarev”, odgovore.
[17] „Onda dajte cezaru cezarevo, a Bogu Božije”, reče im. Bili su zadivljeni.
[18] Tada mu dođu saduceji, koji su tvrdili da nema oživljenja, i upitaju ga:
[19] „Učitelju, Mojsije nam je propisao: Ako umre kome brat i ostavi ženu bez djece, taj neka uzme ženu i podigne potomstvo svome bratu.
[20] Bilo je sedmero braće. Najstariji se brat oženi i umre a da nije imao djece.
[21] Drugi se brat oženi njegovom ženom, ali također umre a da nije ostavio potomstva. S trećim se dogodi isto.
[22] Tako nijedan od sedmerice iza sebe ne ostavi potomstva. Naposljetku umre i žena.
[23] Čija će onda ona biti žena po oživljenju kad je bila udata za svu sedmericu?”
[24] Isus im odgovori: „Niste li vi u zabludi zato što ne poznajete ni Pisma ni sile Božije?
[25] Jer kad ljudi ožive, neće se ženiti ni udavati, već će biti poput anđela na Nebu.
[26] A što se tiče oživljenja, niste li pročitali u Knjizi Mojsijevoj događaj o gorućem grmu gdje je Bog rekao Mojsiju: Ja sam Bog Abrahamov, Isakov i Jakovljev.
[27] A Bog nije Bog mrtvih, već Bog živih! Vi ste, prema tome, u velikoj zabludi!”
[28] Tada pristupi pismoznanac koji je slušao njihovu raspravu. Uvidjevši da im je Isus dobro odgovorio upita ga: „Koja je prva od svih zapovijedi?”
[29] Isus odgovori: „Prva je: Čuj, o Izraele! Naš Gospod Bog jeste jedini Bog.
[30] Voli Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!
[31] A druga je ova: Voli svog bližnjeg kao samog sebe! Nema zapovijedi koja bi bila veća od ovih.”
[32] Pismoznanac odgovori: „Učitelju, pravo si rekao da je On jedini i da nema drugih osim Njega.
[33] Voljeti Ga svim srcem, svom pameti i svom snagom, a bližnjega voljeti kao samoga sebe, vrijedi više nego sve paljenice i ostale žrtve.”
[34] Videći da pametno govori, Isus mu reče: „Nisi daleko od Božijeg carstva.” I niko se više nije usudio ništa da ga pita.
[35] Isus, dok poučava u Hramu, upita: „Kako pismoznanci mogu tvrditi da je Mesija Davidov sin?
[36] Pa sâm je David, nadahnut Svetim Duhom, rekao: Reče Gospod mojem Gospodu: Sjedni Mi s desne strane dok Ti ne podmetnem pod noge Tvoje neprijatelje.
[37] Sâm Ga je David nazvao Gospodom. Kako bi mu onda mogao biti sin?” Narod ga je oduševljeno slušao.
[38] Poučavajući dalje, Isus reče: „Čuvajte se pismoznanaca! Vole se šetati u dugim haljinama i hoće da ih pozdravljaju na trgovima.
[39] U sinagogama grabe prva mjesta, a na gozbama pročelja.
[40] Proždiru imetak udovica, pod izgovorom dugih molitava. Njima će biti još strože suđeno.”
[41] Zatim sjede preko puta riznice, te stade posmatrati narod kako ubacuje bakreni novac. Mnogi su bogataši ubacivali mnogo.
[42] Dođe i neka sirota udovica te ubaci dvije lepte, odnosno jedan kvadrant.
[43] Isus dozva učenike i reče im: „Zaista vam kažem, ta je sirota udovica ubacila više nego svi ostali!
[44] Jer svi su oni dali od svojeg viška, a ona je, u svojoj oskudici, dala sve što je imala, sve što joj je bilo za život.”