[1] Elizej, vjerovjesnik, pozove jednog od proročkih sinova pa mu stane govoriti: „Opaši svoja bedra, uzmi ovu bocu ulja i kreni u Ramot u Gileadu!
[2] A kad tamo stigneš, onda provjeri kako je Jehu, sin Jošafatov, sin Nimšijev; otiđi i neka on ustane između svoje braće, a ti ga odvedi u unutarnje odaje.
[3] Potom uzmi bočicu ulja i izlij je na njegovu glavu govoreći: ‘Ovako zbori Gospod: Pomazao sam te za kralja nad Izraelom!’ A zatim ćeš otvoriti vrata i pobjeći, nemoj se tamo zadržavati!”
[4] Tako mladić, sluga vjerovjesnikov, ode u Ramot u Gileadu.
[5] A gle, kada je došao tamo ugleda zapovjednike vojske kako sjede zajedno; on im se obrati govoreći: „Imam poruku za tebe, zapovjedniče!” A Jehu odvrati: „Za koga od nas?” A on odgovori: „Za tebe, zapovjedniče!”
[6] Tad Jehu ustane i ode u kuću. Ovaj mu izlije ulje na glavu govoreći: „Ovako zbori Gospod, Bog Izraela: ‘Pomazao sam te za kralja nad Izraelom, kralja Božijeg naroda!
[7] Srušit ćeš dom Ahaba, tvoga gospodara; tako ću Izebeli osvetiti krv vjerovjesnika, mojih sluga, i krv svih sluga Gospodnjih!
[8] Doista, neka Ahabov cijeli dom propadne, Ahabu ću iskorijeniti svako muško, bilo da je rob ili slobodan čovjek.
[9] I učinit ću sa Ahabovim domom kao sa domom Jeroboama, sina Nebatova, i sa domom Baše, sina Ahijina.
[10] Neka psi rastrgnu Izebelu na Jizreelskom polju, i niko je neće pokopati!’” A potom otvori vrata i pobjegne.
[11] A Jehua kad se vratio slugama svoga gospodara, upitaše: „Znači li ovo mir? Što je ova budala došla tebi?” A on reče: „Vi znate tog čovjeka i njegove besjede.”
[12] No, oni odgovore: „Nije istina; ispričaj nam!” Tad reče: „Tako i tako mi je kazao i poručio. ‘Ovako zbori Gospod: Pomazao sam te za kralja nad Izraelom!’”
[13] Tad oni skočiše i dohvate svoje haljine, polože ih na stepenice na kojima je stajao. Zatim zatrubiše i stanu vikati: „Jehu je kralj!”
[14] Tako Jehu, sin Jošafatov, sin Nimšijev, stane spletkariti protiv Jorama. No, Joram je sa cijelim Izraelom bio u Gileadu, gdje stražario zbog Hazaela, kralja Arama.
[15] No, kralj Joram se vratio, jer se u Jizreelu namjeravao liječiti od rana koje mu zadali Aramejci kad se borio sa Hazaelom, njihovim kraljem. I Jehu reče: „Ako je vama pravo, neka onda niko ne pobjegne iz grada da ne bi otišao i dojavio u Jizreelu!”
[16] I Jehu odjaha u Jizreel, jer je Joram tamo bolovao; tamo se našao i Ahazja, kralj Judeje, koji je došao Joramu u posjetu.
[17] No, stražar koji je stajao na jizreelskom tornju ugleda Jehuovu gomilu pa vikne: „Vidim nekakvu gomilu ljudi!” Tad Joram naredi: „Pošalji im konjanika u susret i neka upita: ‘Da li dolazite u miru?’”
[18] Konjanik odjaše pa im poruči: „Ovako zbori kralj; da li dolazite u miru?” A Jehu odvrati: „Šta se tebe tiče mir? Okreni se i pođi za mnom!” A stražar javi kralju govoreći: „Glasnik je stigao do njih, ali se ne vraća!”
[19] Tad kralj pošalje drugog konjanika. Kada je ovaj stigao, reče: „Ovako zbori kralj; da li dolazite u miru?” A Jehu odvrati: „Šta se tebe tiče mir? Okreni se i pođi za mnom!”
[20] Tad stražar ponovo javi kralju govoreći: „I drugi konjanik je stigao do njih, ali se ne vraća; no, vožnja je kao vožnja Jehua, jer vozi kao pomamljen!”
[21] Tad Joram naredi da upregnu. I oni upregnuše njegova kola i krenuše; Joram, kralj Izraela i Ahazja, kralj Judeje, svaki na svojim bojnim kolima. Vozili su prema Jehuu i susretoše se na polju Nabota, Jizreelca.
[22] A kada je Joram ugledao Jehua, vikne: „Jehu, dolaziš li u miru?” A on odvrati: „Kakav mir pokraj svih bludničenja i čaranja tvoje majke Izebele?”
[23] Tad Joram okrene u bijeg i vikne Ahazji: „Izdaja! Ahazja!”
[24] No, Jehu zategne luk i pogodi Jorama među plećke, tako da mu je strijela probila srce, i on pade u svojim kolima.
[25] Tad se Jehu obrati Bidkaru, svome pomoćniku: „Uzmi ga i baci u polje Nabota, Jizreelca; jer prisjeti se kako smo nas dvojica, ti i ja, jahali za njegovim ocem Ahabom kad Gospod o njemu reče:
[26] ‘Doista, vidio sam Nabotovu krv i krv njegove djece jučer, kaže Gospod. Sigurno ću ti platiti na ovoj njivi, poručuje Gospod.’ Zato ga uzmi i baci na njivu po riječi Gospodnjoj!”
[27] Kada je Ahazja, kralj judejski, to vidio, stane bježati prema Bet-Haganu. No, Jehu ga je gonio i vikao: „Ubijte ga na kolima!” Ovo se zbivalo na brdu Gur, koje je kod Jibleama. Ahazja se skloni u Megido, i tu ga snađe smrt.
[28] I sluge daju da se njegovo tijelo na kolima odveze u Jerusalem, i tamo ga sahrane kraj njegovih očeva u Davidovom gradu.
[29] Ahazja je postao kralj nad Judejom u jedanaestoj godini vladavine Jorama, sina Ahabovog.
[30] Kada je Jehu stigao u Jizreel, i kada je Izebela čula sve što se dogodilo, ukrasi svoje lice i čelo i počne gledati kroz prozor.
[31] Kad je Jehu ušao na kapiju, ona reče: „Je li dobro Zimri, ubica svoga gospodara?”
[32] On podigne pogled ka prozoru i reče: „Ko je sa mnom? Ko?” Tad su ga odozgo gledala dva ili tri dvoranina.
[33] Njima vikne: „Bacite je dolje!” I oni je bace, tako da je njena krv poprskala zidine i konje; i oni je pregaziše.
[34] Nakon ulaska, gozbe i pića, Jehu reče: „Pobrinite se za onu prokletnicu i pokopajte je, ipak je bila kraljevska kći!”
[35] No, kada su otišli da je pokopaju, ne nađoše ništa od nje osim lobanje, stopala i dlanova.
[36] Zatim se vrate i jave to Jehuu, a on reče: „To je riječ Gospodnja, koju je uputio kroz svoga slugu Iliju, Tišbijca, kada je rekao: ‘Psi će na poljima Jizreela proždirati Izebelino meso.
[37] Izebelino će truplo biti kao gnojivo na polju, tako da niko više neće moći reći: To je Izebela!’”