[1] U drugoj godini Joaša, sina Joahazovog, kralja Izraela, Amasja, sin judejskog kralja Joaša postade kralj.
[2] Postao je kralj u svojoj dvadeset i petoj godini, a vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalemu. Majka mu se zvala Joadana i bila je iz Jerusalema.
[3] Činio je sve ono što je bilo pravo u očima Gospodnjim, no, nije to činio poput Davida, nego onako kako je postupao njegov otac Joaš.
[4] Samo su svetišta na uzvisinama ostala, a narod je tamo još uvijek prinosio žrtve i kadio.
[5] I desilo se da je pogubio svoje sluge, one koji su ubili njegovog oca, čim se učvrstio na kraljevskom prijestolju.
[6] No, sinove ubica je poštedio, po onome što je napisano u Mojsijevom Zakoniku, tamo gdje Gospod zapovjedio govoreći: „Neka se očevi ne ubijaju zbog djece, i neka ne ubijaju djecu zbog očeva njihovih, nego neka svakog pogube zbog vlastitog grijeha”.
[7] Potukao je i Edomce u Slanoj dolini, njih deset hiljada, i osvojio Šelu u borbama i grad prozvao Jokteel, kako ga i dan-danas još nazivaju.
[8] Potom je Amasja poslao glasnike Joašu, Joahazovom sinu, Jehuovom unuku, kralju Izraela pa mu da poručiti: „Dođi da se ogledamo!”
[9] Tad Joaš, kralj Izraela, pošalje glasnike Amasji, kralju Jude, i da mu poručiti: „Trn na Libanonu posla kedru na Libanonu poruku: ‘Daj mome sinu svoju kćer za ženu!’ Ali zvijeri libanonske prijeđoše preko trna i zgaziše ga.
[10] Do koljena si potukao Edomce i tvoje te srce zavodi na ponos. Budi zadovoljan svojom slavom i ostani kući! Zašto hoćeš izazivati nevolju, da sam propadneš, a s tobom i Juda?”
[11] Ali Amasja se nije obazirao. Tad Joaš, kralj Izraela, pođe gore i suočen se, on i Amasja, kralj Jude, kod Bet Šemeša koji pripada Judi.
[12] Ali Izrael porazi Judu, tako da je svaki pobjegao svome šatoru.
[13] I Joaš, kralj Izraela, zarobi Amasju, Joašova sina, Ahazjina unuka, kralja Izraela kod Bet Šemeša i dođe pred Jerusalem i poruši zidine, od kapije Efrajim sve do vrata na uglu, ravno četiri stotine laktova.
[14] Uze sa sobom sve zlato, srebro i sav pribor koji se nalazio u domu Gospodnjem i u riznicama kraljeve kuće, povede i taoce pa se vrati u Samariju.
[15] A ono što je preostalo reći o Joašu, o njegovim djelima, u njegovim slavnim podvizima, i kako se borio sa Amasjom, kraljem Jude; zar nije sve to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva izraelskih?
[16] I Joaš počine sa svojim očevima i bude pokopan u Samariji pored izraelskih kraljeva. Na prijestolju ga naslijedi njegov sin Jeroboam.
[17] Ali Amasja, Joašov sin, kralj Jude, živio je još petnaest godina nakon smrti Joaša, Joahazovog sina, kralja Izraela.
[18] No, zar nije sve ono što je ostalo nerečeno o Amasji zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva Jude?
[19] U Jerusalemu protiv njega skovaše zavjeru, ali on pobježe u Lakiš; tad za njim poslaše ljude sve do Lakiša i dadoše da ga tamo ubiju.
[20] Tijelo mu na konjima preniješe i sahraniše u Jerusalemu, pored očeva svojih u Davidovom gradu.
[21] I narod izvede Azariju, kojemu je bilo šesnaest godina, pa ga proglase kraljem i nasljednikom njegovog oca Amasje.
[22] On utvrdi Elat i povrati ga Judi, nakon što se kralj pridružio svojim precima.
[23] U petnaestoj godini Amasje, Joašova sina, kralja Jude, postade Jeroboam, sin Joašov, kralj nad Izraelom u Samariji, i vladao je četrdeset i jednu godinu.
[24] No, činio je ono što je zlo u očima Gospodnjim, i nije se odrekao grijeha Jeroboamova, Nebatova sina, kojim je zaveo Izrael na prijestup.
[25] Osvojio je i povratio područje Izraela od Lebo Hamata pa sve do mora pustinje, prema Gospodnjoj riječi koju je uputio kroz svoga slugu, vjerovjesnika Jonu, sina Amitajeva, iz Gat Hefera.
[26] Naime, Gospod je vidio gorku Izraelovu nevolju, da stari i mladi stradaju i da Izrael nema spasitelja.
[27] A Gospod nije kazao da će Izraelovo ime izbrisati pod nebesima; zbog toga im je pomogao kroz Jeroboama, Joašova sina.
[28] No, ono što je ostalo nedorečeno o Jeroboamu, svemu što je činio i njegovim slavnim djelima, kako se borio i kako je Damask i Hamat, koji su pripadali Judi, vratio Izraelu; zar nije sve to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva izraelskih?
[29] I Jeroboam počine sa svojim očevima, kraljevima Izraela, a naslijedi ga Zaharija, njegov sin.