[1] U dvadeset i sedmoj godini Jeroboama, kralja Izraela, postade Azarija, sin Amasjin, kralj nad Judom.
[2] Naslijedio je prijestol u svojoj šesnaestoj godini, i vladao pedeset i dvije godine u Jerusalemu. Majka mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jerusalema.
[3] Činio je ono što je bilo pravo u Gospodnjim očima, onako kako je to činio i njegov otac Amasja;
[4] no, visine su ostale i narod je na njima žrtvovao i kadio.
[5] Ali Gospod kralja udari bolešću, bio je gubav sve do dana svoje smrti i živio u odvojenoj kući. Jotam, kraljev sin, bio je postavljen nad kraljevski dom i sudio je narodu zemlje.
[6] A ono što je ostalo nedorečeno o Azariji, svim njegovim djelima; zar nije sve to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva judejskih?
[7] I Azarija počine sa svojim očevima i sahrane ga uz njih u Davidovom gradu. Na prijestolju ga naslijedi njegov sin Jotam.
[8] U trideset i osmoj godini Azarije, kralja Jude, postade Zaharija, Jeroboamov sin, kralj nad Izraelom u Samariji; vladao je šest mjeseci.
[9] Činio je ono što je zlo u očima Gospodnjim, onako kako su to činili i njegovi očevi; nije odustajao od grijeha na koje je Jeroboam, Nebatov sin, zaveo Izrael.
[10] I Šalum, Jabešov sin, skova zavjeru protiv njega, udari na njega pred narodom i usmrti ga; tako on postade kralj namjesto njega.
[11] A ono što je preostalo reći o Zahariji, gle, sve je to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva izraelskih.
[12] Tako se ispunila riječ koju je Gospod uputio Jehuu govoreći: „Tvoji će potomci do četvrtog koljena stolovati na prijestolju Izraela!” I bi tako.
[13] Šalum, Jabešov sin, postade kralj u trideset i devetoj godini Azarije, kralja Jude, i vladao je cijeli jedan mjesec u Samariji.
[14] Tad se Manahem, Gadijev sin, podiže iz Tirse i provali u Samariju, potuče Šaluma, Jabešova sina u Samariji i pogubi ga; tako on postane kralj umjesto njega.
[15] A ono što se još da reći o Šalumu, i zavjeri koju je skovao, zar nije sve to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva izraelskih.
[16] U to vrijeme je Manahem iz Tirse udario na grad Tifnah i na sve one koji su živjeli tamo. Potukao ih je i dao da se njihove trudnice raspore jer ga nisu pustili u grad.
[17] U trideset i devetoj godini Azarije, kralja Jude, postade Manahem, sin Gadisov, kralj nad Izraelom; vladao je deset godina u Samariji.
[18] Činio je ono što je bilo zlo u očima Gospodnjim; za cijelog života nije odustajao od grijeha na koje je Jeroboam, Nebatov sin, zaveo Izrael.
[19] Tad asirski kralj Pul dođe u zemlju. Manahem mu plati hiljadu talenata srebra da mu ovaj pomogne i potvrdi vlast.
[20] I Manahem te troškove nametne Izraelu, udari porez svim imućnim ljudima, pedeset šekela srebra po čovjeku, kako bi isplatio kralja Asirije. Tako asirski kralj otputuje kući i nije se više zadržavao u zemlji.
[21] A ono što se još može reći o Manahemu i svemu što je činio, zar nije sve to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva izraelskih?
[22] I Manahem počine uz svoje očeve, a Pekahja, njegov sin, naslijedi prijestolje.
[23] U petnaestoj godini Azarije, kralja Jude, postade Pekahja, sin Manahemov, kralj nad Izraelom u Samariji; vladao je dvije godine.
[24] Činio je ono što je zlo u očima Gospodnjim i nije odustajao od grijeha na koje je Jeroboam, Nebatov sin, zaveo Izrael.
[25] No, Pekah, Remalijin sin, jedan od njegovih zapovjednika, skova zavjeru i pogubi ga u Samariji, u utvrdi kraljeva doma, sa Arganom i Arjeom. Pri tom je uz njega bilo pedeset Gileadovaca. Tako ubije Pekahju i postane kralj umjesto njega.
[26] A ono što je preostalo reći o Pekahji, o svemu što je činio, gle, sve je to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva izraelskih.
[27] U pedeset i drugoj godini Azarije, kralja Jude, postade Pekah, sin Remalijin, kralj nad Izraelom u Samariji; vladao je dvadeset godina.
[28] Činio je ono što je zlo u očima Gospodnjim. Nije odustajao od grijeha na koje je Jeroboam, sin Nebatov, zaveo Izrael.
[29] U vrijeme kralja Pekaha udari Tiglat Pileser, asirski kralj, i osvoji Abel Bet Maaku, Janoah, Kadeš, Hasor, Gilead i Galileju, svu zemlju Naftali, i porobljeni narod odvede u Asiriju.
[30] Tad Hošea, Elin sin, skova zavjeru protiv Pekaha, Remalijina sina, i tako ga pogubi. Tako on postade kralj umjesto njega u dvadesetoj godini Jotama, sina Azarijinog.
[31] A ono što je preostalo reći o Pekahu i svemu što je činio, gle, sve je to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva izraelskih.
[32] U drugoj godini Pekaha, Remalijina sina, kralja Izraela, postade Jotam, sin Azarijin, kralj nad Judom.
[33] Imao je dvadeset i pet godina kada je postao kralj, a vladao je šesnaest godina u Jerusalemu. Majka mu se zvala Jeruša, i bila je Zadokova kći.
[34] Činio je ono što je pravo u očima Gospodnjim; postupao je kao svoj otac Azarija.
[35] No, visine su ostale; narod je na njima žrtvovao i kadio. Također je izgradio gornju kapiju na Gospodnjem domu.
[36] A ono što je preostalo reći o Jotamu i svemu što je učinio; zar nije sve to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva Izraela?
[37] U tim danima Gospod stade slati na Judu Resina, aramskog kralja, i Pekaha, sina Remalijina.
[38] I Jotam se pridruži svojim precima i bi sahranjen uz njih u gradu oca svoga Davida. Ahaz, njegov sin, naslijedi prijestolje.