[1] Manašeu je bilo dvanaest godina kada je postao kralj i vladao je pedeset i pet ljeta u Jerusalemu. Njegova mati se zvala Hefsiba.
[2] Činio je ono što je zlo u očima Gospodnjim, slijedeći ružne običaje neznaboških naroda koje je Gospod protjerao pred Izraelovim sinovima.
[3] Iznova je podigao visine koje je porušio njegov otac Ezekija, također je izgradio Baalu žrtvenike i Ašere onako kako je to činio Ahab, kralj Izraela. Molio se cijeloj nebeskoj vojsci i njoj služio.
[4] Izgradio je i žrtvenike u Gospodnjem domu o kojem je Gospod kazao: „Dat ću da u Jerusalemu stanuje Moje ime.”
[5] Tako je cijeloj nebeskoj vojsci podigao žrtvenike u oba predvorja Gospodnjeg hrama.
[6] Dao je da njegov sin hodi kroz vatru, i bavio se vračanjem i gatanjem. Okruživao se vračevima i vidovnjacima; činio je mnogo stvari koje su bile zlo u Gospodnjim očima, i sve to kako bi Gospoda izazvao.
[7] Također je postavio Ašere, koje je dao izraditi, u Dom o kojem je Gospod poručio Davidu i njegovom sinu Salomonu: „Dat ću da u ovom Hramu i u Jerusalemu, koji sam izabrao od svih plemena Izraela, stanuje Moje ime dovijeka,
[8] i neću dati da Izraelova noga više kroči iz zemlje koju sam dao njihovim očevima. Sve će se to desiti samo ako budu na to pazili i činili sve onako kako sam im zapovjedio, po cijelom Zakonu koji je objavio Moj sluga Mojsije!”
[9] No, oni nisu slušali i Manaše ih je zaveo, tako da su činili gnusnija djela od samih naroda, koje je Gospod iskorijenio pred Izraelovim sinovima.
[10] Tad se Gospod obrati kroz Svoje sluge, vjerovjesnike, govoreći:
[11] „Zbog toga što je Manaše, kralj Jude, učinio ove grozote, koje su gore od svega što učiniše Amorejci, koji su ovdje bili prije njega, i zbog toga što je i Judu zaveo na grijeh svojim idolima,
[12] zapovijeda Gospod, Bog Izraela: ‘Gle, sunovratit ću zlo na Jerusalem i Judeju, tako da će svima koji čuju zazujati uši.
[13] Rastegnut ću nad Jerusalemom samarijski konopac, mjerilo Ahabove kuće, i zbrisat ću Jerusalem kao što se briše zdjela pa se potom izvrne.
[14] A ostatak moje baštine ću odbaciti, i predat ću ih u ruke njihovih neprijatelja, neka im postanu žrtve i plijen.
[15] Neka se ovo ispuni zato što su činili ono što je zlo u Mojim očima, i zato što su Me ljutili od onoga dana kada su njihovi očevi izašli iz Egipta pa sve do dana današnjeg!’”
[16] I Manaše je prolio mnogo nedužne krvi, tako da je njome ispunio Jerusalem od jednog kraja grada do drugog, osim toga što je zaveo Izrael da čini ono što je zlo u Gospodnjim očima.
[17] A ono što se još može reći o Manašeu, o svemu što je učinio, o grijesima koje je počinio, zar nije sve to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva Jude?
[18] I Manaše počine sa svojim očevima i bude sahranjen u vrtu svoga doma, u Uzinu vrtu. Prijestolje naslijedi njegov sin Amon.
[19] Amon je imao dvadeset i dvije godine kada je postao kralj i vladao je dvije godine u Jerusalemu. Majka mu se zvala Mešulemet, Harusova kći, porijeklom iz Jotbe.
[20] Činio je ono što je zlo u Gospodnjim očima, kao i njegov otac Manaše.
[21] U potpunosti je slijedio stazu svoga oca, služio je idolima kojim je služio njegov otac, i njima se molio;
[22] napustio je Gospoda, Boga svojih očeva, i nije slijedio Gospodnje staze.
[23] No, jednog dana Amonove sluge skuju zavjeru protiv njega pa ga ubiju u njegovom dvoru.
[24] Ali narod zemlje se skupi i pobije sve zavjerenike te proglasi njegovog sina Jošiju kraljem.
[25] A ono što se još može reći o Amonu i onome što je činio, zar nije sve to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva judejskih?
[26] Amona sahraniše u grobnici koja se nalazi u Uzinom vrtu; na prijestolju ga naslijedi njegov sin Jošija.