[1] Joaš postade kralj u sedmoj Jehuovoj godini, i vladao je četrdeset godina Jerusalemom. Majka mu se zvala Sibja i bila je iz Beer Šebe.
[2] Joaš je činio ono što je pravo u očima Gospoda sve dok ga je upućivao svećenik Jojada.
[3] No, nisu se okanili svetišta na visinama, narod je tamo još uvijek prinosio žrtve i kadio.
[4] I Joaš zapovijedi svećenicima ovako: „Sav novac, svi doprinosi, koje donesu u Gospodnji dom; novac svakog postrojenog, novac svake duše koja daje po vlastitom nahođenju, kako i sav novac koji neko dobrovoljno donese u Gospodnji hram;
[5] neka sve ovo uzmu svećenici, svaki od svojih poznanika, i neka od toga poprave štetu na Hramu; svako oštećenje koje pronađu!”
[6] No, kada svećenici nisu popravili svu štetu, a to bijaše već u dvadeset i trećoj godini Joaševe vladavine,
[7] kralj pozove svećenika Jojadu pa ga upita: „Zašto ne popravljate dom? Nećete više uzimati novac od poznanika sebi, nego ćete ga davati za popravku doma!”
[8] Svećenici se složiše sa tim da više ne uzimaju novaca od naroda, ali da nemaju obavezu da poprave dom.
[9] Tad svećenik Jojada uzme kovčeg i izbuši rupu na poklopcu, zatim ga ostavi s desne strane žrtvenika, na samom ulazu u Gospodnji hram. I svećenici koji su čuvali ulaz u njega ubace sav novac koji bi donesen u Gospodnji dom.
[10] Kad su vidjeli da je u kovčegu mnogo novca, pozovu kraljeve pisare i vrhovne svećenike, skupe novac i izbroje sve što su pronašli u Gospodnjem domu.
[11] Tako izbrojan novac dadoše onima koji su radili na opravci Gospodnjeg doma; i oni isplatiše zanatlije i građevinare koji su opravljali Gospodnji dom;
[12] isplatiše zidare i klesare, dadoše novca da kupe stabala i obrađenog kamenja, kako bi time opravili Gospodnji dom, i tako dadoše novac i za sve ostale troškove u opravci Gospodnjeg doma.
[13] No, nisu dali da se za Gospodnji dom izradi srebrenih tanjura, noževa, truba i naćvi, nisu dali da se izradi bilo kakav srebreni ili zlatni alat od novca koji je donesen u Gospodnji dom.
[14] Sve su dali radnicima da poprave Gospodnji dom.
[15] Nisu tražili račun od onih ljudi kojima su davali novac da isplate radnike, jer su postupali pošteno.
[16] Novac od žrtvi naknadnica i pokajnica nije nošen Gospodnji hram, jer je pripadao svećenicima.
[17] U to vrijeme Hazael, kralj Arama, pođe i osvoji Gad. A kada je Hazael pokazao namjeru da krene i na Jerusalem,
[18] Joaš, kralj Judeje, uzme sve što je bilo posvećeno, sve što su njegovi očevi Jošafat, Joram i Ahazja, kraljevi judejski, posvetili, i sve ono što je sam posvetio, pored toga uzme i sve zlato koje pronađoše u riznicama Gospodnjeg hrama i kraljevog doma, i sve to pošalje Hazaelu, kralju Arama. Tad se on povuče i odustane od Jerusalema.
[19] No, ono što je preostalo reći o Joašu, ono što je učinio; zar nije sve to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva judejskih?
[20] Njegove sluge se pobuniše, skovaše zavjeru i ubiše Joaša u Bet-Milu, kuda se silazi za Silu.
[21] Ubiše ga Josakar, Šimatov sin, i Jozabat, Šomerov sin, njegovi dvorjani; sahraniše ga kraj njegovih očeva u Davidovu gradu, a Amazja, njegov sin, naslijedi prijestolje.