[1] Jedna od žena proročkih sinova priđe Elizeju govoreći: „Umro je tvoj sluga, moj muž. Ali ti znaš da se on, sluga tvoj, bojao Gospoda. A sada dolazi zajmodavac i namjerava odvesti obojicu mojih sinova u ropstvo!”
[2] A Elizej reče: „Šta da učinim za tebe? Reci mi, šta imaš u kući?” A ona odgovori: „Tvoja sluškinja nema ništa u kući do posudice ulja!”
[3] A Elizej zapovijedi: „Idi i potraži od komšinica praznih posuda, i nemoj da ih bude malo;
[4] a onda idi kući, zaključaj vrata za sobom i za svojim sinovima, i sipaj ulje u sve posude – one što se napune ostavi na strani.”
[5] I ona ode od njega, zaključa vrata za sobom i za svojim sinovima; ovi su joj dodavali posude, a ona je nalijevala ulje.
[6] I desilo se, kada je napunila posude, da vikne svome sinu: „Daj mi još jednu posudu!” A on odvrati: „Nema više posuda!” Tad ulje prestade teći.
[7] I ona ode i sve ispriča Božijem čovjeku. A on joj naredi: „Idi sada, prodaj ulje i otplati dugove. Ti i tvoji sinovi možete živjeti od ostatka!”
[8] Jednog dana Elizej ode u Šunam. Tamo je živjela neka ugledna žena, i ona ga navrati da kod nje jede. I odlazio bi tamo na obrok svaki puta kada bi tuda prolazio.
[9] A ona rekne svome mužu: „Gle, vidim da je ovaj čovjek što kod nas svraća Božiji čovjek.
[10] Daj da sazidamo malu sobicu u potkrovlju za njega, da tamo stavimo krevet, sto, stolicu i svijeću, da može tamo odmarati kada nas obilazi!”
[11] Jednog dana Elizej dođe, povuče se u sobicu i tamo legne.
[12] Zatim zapovijedi dječaku Gehaziju: „Zovi Šunamku!” On je pozva te ona stade pred njega.
[13] A on mu reče: „Poruči joj ovako: Gle, ti si se za nas dobro pobrinula; šta mogu učiniti za tebe? Ima li nešto za šta bih se mogao zauzeti u tvoju korist kod kralja ili kod vojskovođe?” A ona odvrati: „Ja živim među svojima.”
[14] A on ponovo upita: „Šta bismo mogli za nju učiniti?” A Gehazi odgovori: „Ah, ona nema sina, a muž joj je star!”
[15] A on potom zapovijedi: „Zovi je!” Ona dođe i stade na vratima.
[16] On reče: „Dogodine, u ovo doba grlit ćeš sina!” A ona odvrati: „Ah, ne gospodaru, Božiji čovječe, nemoj lagati svojoj sluškinji!”
[17] No, žena zatrudni i rodi sina sljedeće godine, u to vrijeme, onako kako je Elizej obećao.
[18] Ali desi se jednoga dana, kada je dječak već bio odrastao, da izađe svome ocu kod žetelaca.
[19] Tad počne ječati: „Moja glava! Moja glava!” A ovaj zapovijedi svome sluzi: „Nosi ga majci!”
[20] On ga podigne i odnese majci. I sjedio je u njenom naručju do podneva, a potom umro.
[21] Tad ga ona odnese gore, položi na krevet Božijeg čovjeka, zaključa vrata i izađe.
[22] Potom pozove muža govoreći: „Pošalji mi jednog slugu i jednu magaricu, idem odmah Božijem čovjeku i brzo ću se vratiti!”
[23] A on je upita: „Što danas ideš njemu? Nije ni mlađak ni subota!” A ona odvrati: „Bit će dobro!”
[24] Osedla magaricu i zapovijedi sluzi: „Tjeraj i nemoj zastajati dok ti ja ne kažem!”
[25] Tako ona krene na put i dođe Božijem čovjeku na brdo Karmel. Kada ju je Božiji čovjek ugledao u daljini, kazao je svome sluzi Gehaziju: „Gle, Šunamka!
[26] Trči joj u susret i upitaj: ‘Jesi li dobro? Da li je tvoj muž zdrav? Da li je dijete dobro?’” A ona reče: „Zdravi smo!”
[27] No, kada je stigla do Božijeg čovjeka na brdo, obgrli njegova koljena; tad Gehazi priđe da je odgurne, ali Božiji čovjek reče: „Pusti je, dušu joj je pritisla tuga, a Gospod mi to nije obznanio – to nisam znao!”
[28] A ona reče: „Jesam li ja od moga gospodara izmolila sina? Zar nisam rekla da me ne lažeš?”
[29] Tad on naredi Gehaziju: „Opaši svoja bedra i uzmi moj štap i idi! Ako koga sretneš, nemoj ga pozdravljati, a ako tebe neko pozdravi, ne otpozdravljaj. Položi moj štap na dječakovo lice!”
[30] A dječakova mati vikne: „Tako mi Gospodnjeg života i tvoje duše, neću te pustiti!” Tad on krene za njom.
[31] A Gehazi je išao ispred njih i položio štap na dječakovo lice, ali ne bijaše glasa ni pokreta. I on se vrati do Elizeja pa mu javi: „Dječak se nije probudio!”
[32] I gle, dječak je ležao mrtav na njegovom krevetu kada je Elizej ušao u kuću.
[33] On uđe u sobu, zaključa vrata za sobom i pomoli se Gospodu.
[34] Potom se popne i legne na dijete, prisloni svoje usne na dječakove usne, oči približi njegovim očima i ruke položi na njegove ruke – tako se prostrije po njemu dok se dječakovo tijelo nije ugrijalo.
[35] Zatim ustane, i prošeta po kući, hodajući tamo i ovamo, onda se opet popne na dječaka i raširi se po njemu. Tad dječak kihnu sedam puta, a zatim otvori oči.
[36] I on pozove Gehazija govoreći: „Zovi Šunamku!” I on je pozove. Kada je ušla, on reče: „Evo, vodi svoga sina!”
[37] I ona padne na koljena, sagne se do njegovih stopala, do zemlje same, i izađe vodeći sa sobom svoga sina.
[38] No, Elizej se ponovo vrati u Gilgal. Tamo je vladala glad. Proročki sinovi su sjedili ispred njega, a on da zapovijed svome sluzi: „Pripremi veliki lonac i skuhaj jelo proročkim sinovima!”
[39] Tad on izađe u polje da ubere bilja, nađe tamo divlju lozu i ubere pun plašt gorkih plodova. Potom se vrati, isiječe ih i pobaca u lonac; jer ih nije poznavao.
[40] A kada je iznio ljudima jelo i kada su oni kušali plodove, počnu vikati: „Smrt je u loncu, Božiji čovječe!” I nisu mogli jesti.
[41] A on naredi: „Donesite brašna!” Potom saspe brašna u lonac govoreći: „Iznesi ljudima da jedu!” Ničeg lošeg više nije bilo u loncu.
[42] No, dođe jedan čovjek iz Baal Šališe i donese Božijem čovjeku plodove prvijence, dvadeset ječmenih hljebova i istučene klasove u vreći: A on zapovijedi: „Iznesi to ljudima da jedu!”
[43] A sluga upita: „Kako da ovo iznesem pred stotinu ljudi?” No, ovaj vikne: „Iznesi ljudima da jedu! Jer Gospod kaže: ‘Jest ćete i još će od toga ostati!’”
[44] I tako iznese pred njih. Jeli su, i još je ostalo hrane, onako kako je Gospod kazao.