[1] U dvadeset i trećoj godini kraljevanja judejskog kralja Joaša, sina Ahazjina, Joahaz, sin Jehuov, postade kralj Izraela u Samariji; vladao je sedamnaest godina.
[2] Činio je ono što je zlo u očima Gospodnjim i hodio stazama Jeroboama, Nebatovog sina, koji je Izrael naveo na grijeh; i od svega ovoga nije odstupao.
[3] Zbog toga se Gospodnja srdžba rasplamsa nad Izraelom, i on ih predade u ruke Hazaela, kralja Arama i u šake Benhadada, Hazaelovog sina, za sve ono vrijeme.
[4] No, Joahaz ublaži Gospodnje lice i Gospod ga usliši jer je vidio nevolju Izraela, kako ih kralj Arama tlači.
[5] Ali Gospod Izraelu darova spasitelja, i oni se oslobodiše iz aramejskih šaka. Tad su Izraelovi sinovi živjeli u šatorima kao u ranijim vremenima.
[6] No, ipak nisu odstupali od grijeha na koje je Jeroboamov dom naveo Izrael, nego su i dalje u tome ustrajavali. Ašere su također još uvijek stajale u Samariji.
[7] A Gospod Joahazu od ratnika nije ostavio više od pedeset konjanika, deset bojnih kola i deset hiljada pješaka; kralj Arama ih je uništio i rasijao poput praha pri vršidbi.
[8] No, ono što je preostalo reći o Joahazu i sve što je učinio, sva njegova velika djela, zar nije sve to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva izraelskih?
[9] I Joahaz počine sa svojim očevima; sahraniše ga u Samariji, i prijestol naslijedi Joaš, njegov sin.
[10] U trideset i sedmoj godini kraljevana judejskog kralja Joaša, Joaš, sin Joahazov, postade kralj Izraela u Samariji; vladao je šesnaest godina.
[11] Činio je ono što je zlo u očima Gospodnjim i nije odstupao od grijeha na koje je Jeroboam, sin Nebatov, zaveo Izrael, već je otvoreno hodio u njima.
[12] A ono što je preostalo reći o Joašu i tome što je učinio, o njegovim velikim djelima, kako se borio sa Amasjom, kraljem Judeje; zar nije sve to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva izraelskih?
[13] I Joaš počine sa svojim očevima, a Jeroboam sjede na njegovo prijestolje. Joaš bi sahranjen u Samariji, pored izraelskih kraljeva.
[14] Kad je Elizej obolio od bolesti od koje mu je bilo umrijeti, posjeti ga Joaš, kralj Izraela; plakao je pred njim i vikao: „O oče, oče moj! Kočije Izraela i njegovi konjanici!”
[15] Ali Elizej mu zapovijedi: „Idi! Ponesi luk i strijelu!” I on ode i donese.
[16] Tad Elizej reče kralju: „Nategni luk svojim rukama!” I on nategne luk, a Elizej položi svoje ruke na kraljeve ruke
[17] govoreći: „Otvori prozor ka istoku!” I on otvori prozor. Potom Elizej vikne: „Odapni!” I on odape, a Elizej vikne: „Gospodnja strijela spasa, strijela spasa upućena protiv Aramejaca! Do nogu ćeš potući Aramejce kod Afeka!”
[18] Zatim mu naredi: „Uzmi strijele!” A kada ih je ovaj uzeo dade novu zapovijed kralju Izraela govoreći: „Sada udari o zemlju!” I ovaj udari tri puta pa stane.
[19] Tad se Gospodnji čovjek rasrdi i vikne: „Da si udario pet ili šest puta, potukao bi Aramejce do nogu, do njihove potpune propasti. No, sada ćeš ih samo potući tri puta!”
[20] I Elizej umre i bude sahranjen. No, naredne godine u zemlju upadoše moapske čete.
[21] I desi se da se moapske čete pojave iznenada dok su sahranjivali jednog čovjeka; i oni baciše čovjeka u Elizejev grob. A čim mrtvac pade na dno i dotače Elizejeve kosti, oživje i stade na svoje noge.
[22] No, Hazael, kralj Arama, pritiskao je Izrael sve dok je Joahaz bio živ.
[23] Ali Gospod mu se smilovao i priklonio se njima zbog Svoga saveza sa Abrahamom, Isakom i Jakovom; nije ih htio upropastiti, a u to vrijeme ih još nije posve odbacio.
[24] I umrije Hazael, kralj Arama, a prijestolje dopadne njegovom sinu Benhadadu.
[25] Ali Joaš, Joahazov sin, otme iz ruku Benhadada, Hazaelovog sina, gradove koje je ovaj zauzeo u ratu sa njegovim ocem Joahazom. Joaš ga je potukao tri puta i povratio Izraelove gradove.