[1] No, kad je Atalija, Ahazjina majka, shvatila da joj je sin mrtav, krene i da pogubiti sve kraljeve potomke.
[2] Ali Jošeba, kći kralja Jorama, Ahazjina sestra, uzme Joaša, sina Ahazjinog, i odvede ga od kraljevih sinova, koji su kasnije ubijeni, tako ga sa njegovom babicom skrije u odaje od Atalije i on izmakne smrti.
[3] Šest godina su ga skrivali u Gospodnjem hramu, a Atalija je vladala zemljom.
[4] No, u sedmoj godini pozove Jojada časnike Karijaca i tjelesnu stražu pa ih pošalje u Gospodnji hram; on se sa njima dogovori i zakle ih u Gospodnjem hramu pa im prikaza kraljevog sina.
[5] I on im da zapovijed govoreći: „Ovo vam valja učiniti; neka trećina vas koji subotom stupate u službu stražari u kraljevoj kući;
[6] neka druga trećina stražari na kapiji Sur i neka posljednji stražare iza kapije.
[7] Neka vaša druga dva odreda, svi vi koji subotom izlazite iz službe, stražare u Gospodnjem domu oko kralja.
[8] I svi se skupite oko kralja sa oružjem u rukama; neka umre onaj koji se probije u vaše redove. Budite uz kralja i kada ulazi i kada izlazi!”
[9] I stotnici učiniše sve ono što je naredio svećenik Jojada; svaki povede svoje muževe, koji su subotom stupali u službu, sa onima koji su subotom bili otpuštani iz službe, i dođoše Jojadi, svećeniku.
[10] Potom svećenik dade stotnicima koplja i štitove, koji su pripadali kralju Davidu i koje su čuvali u Gospodnjem domu.
[11] Tjelesna straža je okruživala kralja, svaki je imao oružje u ruci, poredani od desne strane Doma pa sve do lijeve strane, kraj žrtvenika i kraj samog Doma.
[12] Tad Jojada izvede kraljevog sina, stavi mu krunu na glavu i da mu Svjedočanstvo; tako ga učiniše kraljem i pomazaše, ostali su pljeskali uzvikujući: „Živio kralj!”
[13] Kad je Atalija čula graju tjelesne straže i naroda, ode narodu u Gospodnji dom.
[14] I ona pogleda, kad gle, kralj je stajao na svome mjestu, po običajima, a časnici i trubači su stajali kraj njega; i sav se narod veselio i trubio. Tad Atalija pokida haljine na sebi i stane vikati: „Izdaja! Izdaja!”
[15] Ali svećenik Jojada zapovijedi stotnicima, koji su bili postavljeni nad vojsku: „Izvedite je van, neka prođe kroz naše redove i ko krene za njom neka pogine od mača!” Jer svećenik je kazao: „Nemojte je ubiti u Gospodnjem domu!”
[16] I oni je uhvate, tad ona prođe kroz ulaz za konje ka kraljevom domu i tamo bude pogubljena.
[17] Potom Jojada sklopi savez između Gospoda, kralja i naroda, kako bi oni bili Gospodnji narod; isto tako sklopi savez između kralja i naroda.
[18] Tad se cijeli narod uputi Baalovom hramu pa ga posve sruši; potpuno unište žrtvenike i ikone, i ubiju Matana, Baalovog svećenika, ispred samih žrtvenika. A svećenik opet postavi straže kod Gospodnjeg doma.
[19] Zatim uzme stotnike, Karijce, tjelesnu stražu i cijeli narod zemlje pa tako izvedu kralja iz Gospodnjeg doma, prođu kroz kapije koje je čuvala tjelesna straža i stignu do kraljevog doma. Tamo se kralj ustoliči na prijestolju.
[20] Sav narod zemlje se radovao, a u gradu je bilo mirno nakon što Ataliju pogubiše mačem kraj kraljevog doma.
[21] Joašu je bio sedam godina kad je postao kralj.