Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 8:21

[1] U dvanaestoj godini Ahaza, kralja Jude, postade Hošea, Elin sin, kralj Izraela u Samariji; vladao je devet godina.

[2] Činio je ono što je zlo u očima Gospodnjim, ali nije postupao poput izraelskih kraljeva koji su vladali prije njega.

[3] Protiv njega se podiže Salmanasar, asirski kralj; i Hošea postade njegov podanik i poče plaćati danak.

[4] No, kad je kralj saznao da Hošea kuje zavjeru protiv njega i da je slao glasnike Sou, egipatskom kralju, i da nije kao svake godine asirskom kralju isplatio danak, dade Salmanasar Hošeu uhvatiti i okovati u tamnici.

[5] Potom asirski kralj prođe kroz svu zemlju i opsjedne Samariju pošto je stigao pred grad.

[6] Asirski kralj osvoji Samariju u devetoj godini Hošee i odvede Izraelce u ropstvo u Asiriju; naselio ih je u Helahu i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u medijskim gradovima.

[7] A ovo se zbilo zbog toga što su se sinovi Izraela ogriješili o Gospoda, Boga svoga, koji ih je izveo iz Egipta, iz ruku faraona, kralja Egipta, i zbog toga što su se bojali drugih bogova;

[8] zbog toga što su slijedili običaje neznabožaca, koje je Gospod rastjerao pred Izraelovim sinovima, i običaje koje uvedoše izraelski kraljevi.

[9] Tako su Izraelovi sinovi potajno činili nepravedna djela protiv Gospoda, svoga Boga; podigoše sebi visine pokraj svojih domova, od stražarskih kula do utvrđenih gradova,

[10] također izgradiše spomenike i Ašere na svim uzvisinama i ispod svih zelenih stabala;

[11] kadili su na svim visinama poput naroda koje je Gospod pred njima rastjerao, i činili zla djela kako bi Gospoda razjarili.

[12] Služili su idolima za koje im je Gospod kazao: „Nemojte činiti takve stvari!”

[13] Zaista, Gospod je opomenuo Izrael i Judu kroz sve vjerovjesnike i vidovnjake govoreći: „Okanite se zlih puteva i držite se Mojih odredbi i zapovijedi po cijelom Zakonu koji sam dao vašim očevima i koji sam vama poslao kroz svoje sluge, vjerovjesnike!”

[14] No, oni nisu slušali, već su ostali tvrdoglavi, poput svojih očeva, koji nisu vjerovali u Gospoda, Boga svoga.

[15] Prezreli su Njegove zapovijedi i Savez koji je sklopio sa njihovim očevima, Njegova svjedočanstva, koja im je pokazao; žudili su za ništavilom i ništavilo postali. Slijedili su neznaboške narode, koji su živjeli naokolo, njih, zbog kojih je Gospod dao zapovijed da ih ne oponašaju.

[16] Odrekli su se svih zapovijedi Gospoda, Boga svoga, i sebi načinili idole, dva livena teleta; izradili su Ašere i molili se svoj nebeskoj vojsci, i služili Baalu.

[17] Dali su da njihovi sinove i njihove kćeri hode kroz vatru, bavili se proricanjem, vračanjem i predavali se zlu pred Gospodnjim očima kako bi ga razgnjevili.

[18] Tad se Gospod silno rasrdi na Izrael i odbaci ga od Svoga lica, tako da je ostalo samo pleme Juda.

[19] No, ni Juda nije slijedio zapovijedi Gospoda, Boga svoga, nego je slijedio običaje Izraela, koje oni sami uvedoše.

[20] Zato je Gospod odbacio i ponizio sav rod Izraelaca; dao ih je u ruke pljačkaša, dok ih ne odbaci od Svoga lica.

[21] Izrael se odvojio od Davidovog doma i proglasio je Jeroboama, Nebatova sina, kraljem; a Jeroboam je Izrael zaveo na grozne grijehe i odmamio ih od Gospodnje sljedbe.

[22] I Izraelovi sinovi su hodili u svim Jeroboamovim grijesima koje je činio, i nisu ga se odricali

[23] sve do onog trena kada je Gospod Izrael odbacio od Svoga lica, kako je najavio kroz Svoje sluge, vjerovjesnike. Tako Izrael bi odveden iz svoje zemlju u Asiriju, i tako je sve do dana današnjega.

[24] Kralj Asirije dovede ljude iz Babilona, Kute, Ave, iz Hamata i Sefarvajima i naseli ih umjesto Izraelovih sinova u gradovima Samarije. Oni prisvojiše Samariju i nastaniše se u njezinim gradovima.

[25] A desi se, kad se nedugo nakon njihovog doseljenja nisu plašili Gospoda, da Gospod među njih pošalje lavove koji ih poharaše.

[26] Zbog toga dadoše asirskom kralju poručiti: „Narodi koje si odveo i koje si naselio u gradovima Samarije, ne poznaju zakone Boga ove zemlje, zbog toga je među njih poslao lavove i gle, oni ih pobiše jer ne poznaju prava Boga one zemlje!”

[27] Tad asirski kralj naredi: „Pošaljite tamo jednog svećenika, jednog od onih koje sam odveo, i neka se tamo nastani i neka poučava pravo Boga one zemlje!”

[28] Tako se jedan od svećenika vrati, jedan od onih kojeg su dali odvesti iz Samarije; on se naseli u Betelu i stane poučavati narod tome da se plaše Gospoda.

[29] Ali taj narod je sebi izrađivao vlastite bogove i postavljao na visine koje Samarijci podigoše; svaki je to narod činio u onom gradu u kojem je živio.

[30] Ljudi iz Babilona načiniše Sukot Benota, narod iz Kuta izradi Nergala, a stanovnici Hamata načiniše Ašimu;

[31] oni iz Ave izradiše Nibahaza i Tartaka, a ljudi iz Sefarvajima dadoše da im djeca hode kroz vatru za Adrameleku i Anameleku, sefarvajimske bogove.

[32] No, oni su i Gospoda štovali i iz cijelog naroda birali svećenike uzvišenja, koji su za njih prinosili žrtve na visinama.

[33] Tako su poštovali Gospoda ali su također služili i vlastitim bogovima po običajima svakog naroda iz kojeg su potekli i bili dovedeni.

[34] I do današnjih dana to čine po starom običaju; ne plaše se Gospoda, ne postupaju po svojim uredbama i pravilima, niti po Zakonu i zapovijedima koje je Gospod dao sinovima Jakova, kojeg nazva Izrael,

[35] sa kojima je Gospod sklopio savez i dao im zapovijed: „Ne bojte se drugih bogova, nemojte im se moliti, i nemojte im prinositi žrtve;

[36] bojte se Gospoda, koji vas je silno i ispružene ruke izveo iz zemlje Egipat; Njemu se molite i Njemu prinosite žrtve!

[37] I slijedite zapovijedi, prava, zakone i uredbe koje vam je propisao da ih činite u svim vremenima; i nemojte se plašiti drugih bogova!

[38] I ne zaboravite Savez koji sam sa vama sklopio i nemojte se plašiti drugih bogova,

[39] bojte se Gospoda, Boga svoga; On će vas spasiti iz ruku svih vaših neprijatelja!”

[40] No, oni nisu slušali, nego su postupali po svojim starim običajima.

[41] Tako se desilo da su ovi narodi poštovali Gospoda, i da su istovremeno služili svojim idolima. Tako su činila i njihova djeca i djeca njihove djece, postupali su kao svoji očevi i čine to do dana današnjeg.

Druga Knjiga Kraljeva — Chapters