[1] U sedamnaestoj godini Pekaha, sina Remalijina, Ahaz, sin Jotama, judejskog kralja, postade kralj.
[2] Ahaz je imao dvadeset godina kada je postao kralj i vladao je šesnaest godina u Jerusalemu. Nije činio ono što je pravo u očima Gospodnjim kao predak mu David.
[3] Slijedio je stazu Izraelovih kraljeva; čak je dopustio da mu sin prođe kroz vatru slijedeći neznaboške grozote koje je Gospod odagnao od Izraelovih sinova.
[4] Žrtvovao je i kadio na visinama i brdima, i ispod svih zelenih stabala.
[5] U to vrijeme se uzdiže Resin, kralj Arama, i Pekah, sin Remalijin, kralj izraelski, i krenuše na Jerusalem i opsjedoše Ahaza, no, grad nisu mogli uzeti na juriš.
[6] U tim danima Resin, kralj Arama, povrati Elat i pripoji ga Aramu jer je istjerao Judejce iz njega. Aramejci se doseliše u Elat i tamo ostadoše do današnjeg dana.
[7] Ali Ahaz pošalje glasnike Tiglat Pileseru, kralju Asirije, sa sljedećom porukom: „Ja sam tvoj sluga i sin; dođi i spasi me iz šaka aramejskog kralja i iz ruku kralja Izraela, koji su se podigli protiv mene!”
[8] I Ahaz uzme srebro i zlato koje se nalazilo u Gospodnjem domu i u riznicama kraljeve kuće i sve to pošalje asirskom kralju na poklon.
[9] Potom asirski kralj usliši njegove molbe i on krenu u Damask; osvoji grad, porobi ljude i odvede u Kir, a Resina pogubi.
[10] Tad kralj Ahas krenu u Damask, u susret Tiglat Pileseru, kralju Asirije. A kada je ugledao žrtvenik koji je stajao u Damasku, pošalje svećeniku Uriji nacrt žrtvenika, posve tačan nacrt njegove izvedbe.
[11] I svećenik Urija da izgraditi žrtvenik tačno po nacrtu koji je kralj Ahaz poslao iz Damaska; svećenik Urija dade da se tako izradi do povratka kralja Ahaza iz Damaska.
[12] Kada je kralj stigao iz Damaska i vidio žrtvenik, priđe i stane prinositi žrtve;
[13] spaljivao je svoje paljenice i prinosnice, izlijevao ljevanice i prskao po žrtveniku krv pomirnica koje je prinosio.
[14] No, mjedeni žrtvenik koji je stajao pred Gospodom da ukloniti s mjesta pred Hramom, između novog žrtvenika i Gospodnjeg hrama, pa ga postavi sjeverno od novog žrtvenika.
[15] I kralj Ahaz naredi svećeniku Uriji: „Sutra ćeš na velikom žrtveniku zapaliti jutarnju paljenicu, večernju prinosnicu, kraljevu paljenicu i njegovu prinosnicu, također ćeš prinijeti paljenicu naroda uz njihovu prinosnicu i naljeve; i krv paljenice ćeš s krvlju klanica poprskati po žrtveniku – a promislit ću još o mjedenom žrtveniku!”
[16] I svećenik Urija učini sve onako kako je kralj Ahaz naredio.
[17] Kralj Ahaz je također dao da se izbiju ploče s podnožja i naredio da se umivaonici skinu s vrha; skinuo je i more sa mjedenih volova koji su stajali ispod i postavio ga na kameno podnožje.
[18] Dao je da se premjeste i subotnje odaje, koje su dograđene na Hramu, kao i kraljev vanjski prilaz Hramu Gospodnjem zbog asirskog kralja.
[19] A ono što je preostalo reći o Ahazu i o njegovim djelima, zar nije sve to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva judejskih?
[20] I Ahaz počine sa svojim precima i bi sahranjen u Davidovu gradu. Prijestolje naslijedi njegov sin Hezekia.