[1] Jošija je imao osam godina kada je postao kralj i vladao je trideset i jednu godinu u Jerusalemu. Njegova majka se zvala Jedida i bila je Adajina kći iz Boskata.
[2] Činio je ono što je bilo pravo u Gospodnjim očima i slijedio je sve staze svoga oca Davida, nije sa njih skretao ni lijevo, ni desno.
[3] U osamnaestoj godini Jošijinog kraljevanja pošalje kralj pisara Šafana, Asalijahina sina, Mešulamova unuka, u Gospodnji hram i naredi:
[4] „Pođi Hilkiji, visokom svećeniku! Neka pripremi novce koji su doneseni u Gospodnji hram, onaj novac koji su skupili vratari naroda;
[5] neka se taj novac da poslovođama koji nadgledaju radove na Gospodnjem hramu. Neka ovi proslijede novac radnicima u Gospodnjem domu kako bi opravili štete na Hramu.
[6] Dakle, zanatlijama, graditeljima, zidarima, kako bi kupili građe i klesanog kamena za opravku Hrama.
[7] No, neka im se ne traži račun za novac koji uručujete, jer oni rade pošteno!”
[8] A visoki svećenik Hilkija odgovori pisaru Šafanu: „Pronašao sam Knjigu Zakona u Gospodnjem hramu!” I Hilkija dade knjigu Šafanu i on je pročita.
[9] A pisar Šafan se vrati kralju i izvijesti ga o svemu govoreći: „Tvoje sluge skupiše novac koji je bio u Hramu i dadoše ga poslovođama koji nadgledaju poslove na Gospodnjem hramu.”
[10] Tad pisar Šafan nastavi: „Svećenik Hilkija mi je dao knjigu!” I Šafan iščita knjigu pred kraljem.
[11] A kralj na sebi pokida haljine pošto je čuo riječi iz Knjige Zakona.
[12] Zatim kralj reče svećeniku Hilkiji, Ahikamu, Šafanovu sinu, Akboru, Mikinu sinu, pisaru Šafanu i Asaji, kraljevom sluzi:
[13] „Pođite i ispitajte Gospoda za mene, narod i Judeju zbog riječi ove knjige koju su pronašli! Veliki je gnjev Gospodnji kojim je Gospod planuo na nas, jer naši očevi nisu slijedili riječi ove knjige i nisu činili ono što u njoj piše!”
[14] Tako svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja odu vjerovjesnici Huldi, ženi čuvara haljina Šaluma, Tikvina sina, Harkasova unuka, koja je živjela u drugom dijelu Jerusalema, i ispitaše je.
[15] No, ona im odgovori sljedeće: „Ovako zbori Gospod, Bog Izraela: Poručite čovjeku koji vas je poslao meni:
[16] Ovo poručuje Gospod: ‘Gle, sručit ću nevolju na ovo mjesto i njegove stanovnike, ispunit ću sve riječi knjige koju je judejski kralj pročitao
[17] zbog toga što su Me napustili i što su kadili drugim bogovima kako bi Me izazvali svim djelima svojih ruku; zbog toga će se rasplamsati Moja srdžba protiv ovog mjesta i bit će ju nemoguće ugasiti!’
[18] No, kralju Jude koji vas je poslao da ispitate Gospoda poruči sljedeće: ‘Ovako zbori Gospod, Bog Izraela: Što se tiče riječi koje si počuo;
[19] zbog toga što ti se srce razmekšalo, i što si se ponizio pred Gospodom kada si čuo ono što sam kazao protiv ovog mjesta i naroda, da će postati grozota i prokletstvo, zbog toga što si pokidao haljine i plakao preda Mnom, zbog svega ovoga sam te uslišio. Tako zbori Gospod.
[20] Gle, zbog toga ću te pridružit tvojim precima, da u miru budeš odnesen u grob i da tvoje oči ne vide nevolju koju ću sručiti na ovo mjesto!’” I oni kralju prenesu ovaj odgovor.