[1] U trećoj godini Hošee, Elina sina, kralja Izraela, Ezekija, sin Ahaza, postade kralj Jude.
[2] Bilo mu je dvadeset i pet godina kada je stupio na prijestolje i vladao je dvadeset devet godina u Jerusalemu. Majka mu se zvala Abija, i bila je kći Zaharijina.
[3] Činio je ono što je pravo u očima Gospodnjim, baš onako kako je to činio i njegov otac David.
[4] Ukinuo je visine, oborio spomenike, srušio Ašere i razdrobio mjedenu zmiju, koju je načinio Mojsije; jer u to vrijeme su joj Izrealovi sinovi prinosili žrtve i zvali je Nehuštan.
[5] Pouzdao se u Gospoda, Boga Izraela, tako da među svim kraljevima Jude ni prije ni kasnije nije bilo sličnoga.
[6] Držao se Gospoda, nije odmicao od Njega, slijedio je zapovijedi koje je Gospod dao Mojsiju.
[7] I Gospod je bio uz njega; imao je uspjeha u svemu što je činio. Oslobodio se asirskog kralja i nije mu više služio.
[8] Potukao je i Filistejce sve do Gaze i tog kraja, od stražarske kule do tvrdih gradova.
[9] No, u četvrtoj godini Ezekije, dakle, u sedmoj godini Hošee, Elina sina, kralja Izraela, pođe Salmanasar, kralj Asirije, na Samariju i opsjedne grad.
[10] Grad pade u njegove ruke nakon tri godine, u šestoj godini Ezekije, to je deveta godina Hošee, kralja Izraela; tad Samarija pade.
[11] I asirski kralj odvede Izrael u svoju zemlju i naseli ih u Halahu na Haboru, rijeci u Gozanu, i u medijskim gradovima.
[12] To se zbilo zbog toga što nisu poslušali glas Gospoda, Boga svoga; zato što se nisu pokoravali i zato što su prekršili Savez, sve ono što je Mojsije, Gospodnji sluga, zapovjedio. Nisu slušali i nisu tako postupali.
[13] No, u četrnaestoj godini kralja Ezekije podiže se Sanherib, kralj Asirije, protiv svih utvrđenih gradova judejskih i sve ih osvoji.
[14] Tad Ezekija, kralj Jude, pošalje glasnike kralju Asirije u Lakiš i da mu poručiti: „Pogriješio sam! Molim te povuci se, snosit ću sve što mi naložiš!” Tad kralj Asirije nametne Ezekiji, kralju Jude, danak od tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata.
[15] Ezekija mu dade sve srebro koje se nalazilo u Gospodnjem hramu i u riznici kraljeve kuće.
[16] U to vrijeme je Ezekija dao da se zlato skida sa vrata Gospodnjeg hrama i sa stupova, koje je sam dao presvući zlatom; potom je sve poslao asirskom kralju.
[17] Kralj Asirije pošalje iz Lakiša kralju Ezekiji u Jerusalemu svoga vrhovnog vojskovođu, nadsobara i vrhovnog peharnika sa snažnom vojskom; tako stigoše gore, i kada su došli pred Jerusalem stanu kraj vodovoda gornjeg jezera, koji leži kraj puta Valjaravog polja;
[18] tad krenu dozivati kralja. Pred njih izađoše Elijakim, Hilkijin sin, upravnik dvora, Šebna, pisar, i Joah, Asafov sin, koji je bio pečatnik.
[19] Tad im se vrhovni peharnik obrati govoreći: „Poručite ovo Ezekiji: Ovako govori veliki kralj, vladar Asirije: Kakva je to uzdanica u koju se uzdaš?
[20] Govoriš, a isprazne su to riječi samo, da imaš savjeta i sile za rat?
[21] A gle sada, ti se uzdaš u onu slomljenu trsku, u Egipat, koja se svakome ko se na nju osloni zabije u ruku i probije šaku.
[22] A ako ste mi namjeravali kazati: ‘Uzdamo se u Gospoda, Boga svoga.’ Zar to nije onaj čije je visine i žrtvenike Ezekija uklonio, onda kad je Judi i Jerusalemu rekao: ‘Ima da se molite samo pred ovim žrtvenikom u Jerusalemu?’
[23] Prepusti se mome gospodaru, kralju Asirije, dat će ti dvije hiljade konja ako možeš postrojit konjanike.
[24] Kako ćeš odoljeti i jednom jedinom namjesniku, najnižem slugi moga gospodara? Zato se ti uzdaš u Egipat, zbog kola i konjice!
[25] No, misliš li da sam bez Gospoda krenuo na ovo mjesto kako bih vas upropastio? Sam Gospod mi je kazao: ‘Pođi na ovu zemlju i poharaj je!’”
[26] Tad Elijakim, Hilkijin sin, Šebna i Joah odgovore vrhovnom peharniku: „Govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo, ne govori judejski da ne čuje narod na zidinama!”
[27] No, vrhovni peharnik im odvrati: „Da li me moj gospodar poslao tvome gospodaru ili tebi, kako bih prenio sve ovo, a ne onim ljudima koji sjede na zidinama, koji su osuđeni da sa vama jedu nečist i piju mokraću?”
[28] I peharnik istupi i glasno vikne na judejskome: „Čujte riječ velikog kralja, vladara Asirije!
[29] Ovako poručuje kralj: Ne dajte da vas Ezekija zavede, jer vas on ne može spasiti iz moje ruke!
[30] Ne dajte ni da vas Ezekija tješi Gospodom kada govori: Gospod će nas sigurno spasiti, i ovaj grad neće pasti u ruke asirskog kralja!
[31] Ne slušajte Ezekiju! Jer ovako poručuje kralj Asirije: Sklopite mir i izađite meni, onda će svaki muž jesti sa svoga vinograda i svoje masline, i piti vodu iz vlastitog bunara,
[32] sve dok ne dođem i dok vas ne odvedem u zemlju koja je ravna vašoj; u zemlju žita i vina, zemlju punu hljeba i vinograda, zemlju u kojoj je pregršt maslina i meda; tako ćete ostati živi i nećete poginuti. Ne slušajte Ezekiju jer vas on zavodi kada kaže: ‘Gospod će nas spasiti!’
[33] Da li je ijedan od bogova ovih naroda uspio spasiti svoju zemlju iz ruku asirskog kralja?
[34] Gdje su sada hamatski i arpadski bogovi? Gdje su sefarvajimski, henski i ivski bogovi? Jesu li spasili Samariju od moje ruke?
[35] Koji je među svim bogovima izbavio svoju zemlju iz mojih ruku da bi sad Gospod spasio Jerusalem iz mojih šaka?”
[36] Narod je šutio i nije odgovarao ni riječi; jer kralj je dao narediti: „Ne odvraćajte ni riječi!”
[37] A potom se Elijakim, sin Hilkijin, koji je bio upravnik dvora, Šebna pisar i Joah, sin Asafov, pečatnik, vrate izderanih haljina Ezekiji i obavijeste ga o onome što je kazao peharnik.