[1] Zbilo se u devetoj godini njegove vladavine, desetog dana desetog mjeseca, da babilonski car Nabukodonosor i njegova vojska stigoše pred Jerusalem i opsjedoše grad; počeše graditi i opsadne sprave.
[2] Grad ostade opsjednut sve do jedanaeste godine vladavine kralja Sidkije.
[3] No, devetog dana četvrtog mjeseca glad postade tako grozna da prosti narod više nije imao šta jesti.
[4] Tad neprijatelj probi zid i upade u grad, a svi ratnici pobjegoše noću kroz kapiju pokraj dva zida, kraj kraljevog vrta. Krenuše ka Aravi pošto su Kaldejci opsjedali grad.
[5] No, kaldejska vojska krenu u potjeru za kraljem i sustigoše ga u ravnici Jerihona, pošto se njegova vojska rasula.
[6] Tako zarobiše kralja pa ga odvedoše babilonskom caru u Riblu, i tamo mu presudiše.
[7] Sidkijine sinove poklaše pred njim, potom mu izbiše oči pa ga okovaše u mjedene lance i odvedoše u Babilon.
[8] Sedmog dana petog mjeseca, dakle, u devetnaestoj godini vladavine babilonskog cara Nabukodonosora, stiže u Jerusalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, sluga babilonskog cara.
[9] Spalio je Gospodnji hram i kraljev dvor, sve kuće u Jerusalemu, doista, na sve kuće udari ognjem.
[10] A sva kaldejska vojska koja je pratila zapovjednika tjelesne straže razori zidine Jerusalema.
[11] Narod koji je ostao u gradu i prebjeglice, koje su se priključile babilonskom caru uz ostali svijet, odvede zapovjednik tjelesne straže Nebuzaradan.
[12] Zapovjednik straže u zemlji ostavi one najsiromašnije, vinogradare i zemljoradnike.
[13] No, mjedene stupove Gospodnjeg hrama, postolja i umivaonike koji su se nalazili u Hramu Gospodnjem Kaldejci polomiše i odnesoše mjed u Babilon.
[14] Sa sobom ponesoše i zdjele, lopatice, noževe, vrčeve, sav mjedeni pribor kojim se vršila služba.
[15] Zapovjednik straže odnese i kadionice i tavice, sve što je bilo izrađeno od zlata ili srebra.
[16] Nije se dala izmjeriti mjed pribora; dakle, ona dva stupa, umivaonika i postolja koje je izradio kralj Salomon za Gospodnji hram.
[17] Jedan od stupova bio je visok osamnaest lakata, a na njemu je bila mjedena glavica visoka tri lakta, a oko glavice se pružala pletenica sa šipcima, sve ovo izrađeno od mjedi. Ovakve pletenice su obavijale i drugi stup.
[18] Zapovjednik straže uze sa sobom visokog svećenika Seraju, drugog svećenika Sefaniju i trojicu vratara;
[19] uze iz grada i jednog dvorjanina, koji je bio postavljen nad ratnike, i tri muža koji su vazda bili pred kraljem a koje pronađoše u gradu, zatim pisara vojskovođe, koji je popisivao prosti narod za vojsku, i šezdeset muževa iz prostog naroda koji se nađoše u gradu.
[20] Dakle, njih uze Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, pa ih odvede babilonskom caru u Riblu.
[21] No, babilonski car ih dade pogubiti u Ribli, u zemlji Hamat. Tako porobljene Judejce odvedoše iz njihove zemlje.
[22] Nabukodonosor, car Babilona, postavi Gedaliju, Ahikamovog sina, unuka Šafanovog, nad narod koji je ostao u zemlji judejskoj.
[23] A kada su zapovjednici vojske i svi njihovi ljudi čuli da je babilonski car postavio Gedaliju, otputovaše njemu u Mispu: Jišmael, sin Netanijin, Johanan, Kareahov sin, Saraje, Tanhumetov sin iz Netofe, i Jaazanija, Maakatijev sin – oni i njihovi ljudi.
[24] A Gedalija se zakle govoreći njima i njihovim ljudima: „Ne bojte se kaldejskih sluga; ostanite u zemlji i budite pokorni babilonskom caru, onda će vas dobro snaći!”
[25] No, u sedmom mjesecu stiže Jišmael, sin Netanijin, Elišamin unuk, čovjek kraljevske loze, a sa njim dođe još deset muževa. Oni pogubiše Gedaliju, a isto učiniše sa Judejcima i Kaldejcima koji su bili sa njim u Mispi.
[26] Tad pođe cijeli narod, stari i mladi, i svi otputuju u Egipat, jer su se plašili Kaldejaca.
[27] Zbilo se u trideset i sedmoj godini otkako je odveden Jojakin, kralj Jude, dvadeset i sedmog dana dvanaestog mjeseca. Tad babilonski car Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova Jojakijina i pusti ga iz tamnice.
[28] Ljubazno je s njim razgovarao i postavi njegovo prijestolje nad prijestolja kraljeva koji su sa njim bili u Babilonu.
[29] Dade mu dozvolu da sa sebe skine sužnjičke haljine i imao je pravo jesti za carevim stolom u svim preostalim danima njegova života.
[30] Car mu je obezbijedio svakodnevno uzdržavanje do kraj njegova života.