[1] Jednoga dana se proročki sinovi obratiše Elizeju: „Gle, mjesto gdje živimo za nas je pretijesno!
[2] Mi ćemo poći do Jordana i svaki će od nas uzeti po jednu gredu i sagraditi dom!” A Elizej reče: „Idite!”
[3] A jedan od njih ga zamoli: „Molim te da nam učiniš uslugu i da dođeš sa svojim slugama!” A Elizej odgovori: „Poći ću s vama!”
[4] Tako Elizej krene sa njima, a kad su stigli do Jordana, stanu sjeći drva.
[5] A desi se da jednom čovjeku ispadne sjekira u vodu dok je obarao stablo, on vikne: „Jao gospodaru! Još mi je ona posuđena!”
[6] No, Božiji čovjek upita: „Gdje je pala u vodu?” A kada mu je čovjek pokazao mjesto, Elizej odsiječe komad drveta pa ga baci u vodu. Tako učini da sjekira ispliva.
[7] I on reče: „Izvadi je iz vode!” Tad čovjek pruži ruku i uzme sjekiru.
[8] Kralj Aramejaca povede rat protiv Izraela; vijećao je sa svojim slugama govoreći: „Tu i tamo će biti moj tabor!”
[9] No, Božiji čovjek pošalje kralju Izraela poruku: „Čuvaj se da ne prolaziš kraj ovog mjesta, jer Aramejci će odatle sići!”
[10] I kralj Izraela posla na mjesto o kojem mu je govorio Božiji čovjek i o kojem ga je upozorio; bio je pažljiv. To se nije desilo samo jedanput ili dva puta.
[11] Tad se srce aramejskog kralja rasrdi zbog ovoga, i on pozove svoje sluge sebi i naredi im govoreći: „Zar ne možete reći ko se od nas drži sa Izraelovim kraljem?”
[12] Tad mu jedan od sluga odgovori: „Nije tako, gospodaru i kralju, nego se radi o tome da Elizej, vjerovjesnik u Izraelu, odaje kralju Izraela sve ono o čemu govoriš u svojoj spavaonici!”
[13] Tad kralj naredi: „Idite onda i ispitajte gdje se nalazi, da mogu poslati ljude da ga zarobe!” I oni ga obavijeste govoreći: „Gle, on je u Dotanu!”
[14] Tad kralj tamo pošalje konje, bojna kola, silnu vojsku; svi oni stigoše dok je još bila noć i opsjedoše grad.
[15] Kada je sluga Božijeg čovjeka rano ujutro ustao i izašao, gle, grad je bio okružen vojskom punom konja i bojnih kola. Tad mu se sluga obrati govoreći: „Jao gospodaru! Šta da činimo sada?”
[16] No, on odgovori: „Ne plaši se, brojniji su oni koji su uz nas, od onih koji se drže uz njih!”
[17] I Elizej se pomoli govoreći: „Gospode, molim te otvori njegove oči da vidi!” Tad Gospod otvori oči sluzi, i on progleda. Kad gle, brda su bila puna ognjenih konja i bojnih kola, svuda oko Elizeja.
[18] A kad neprijatelji krenuše na njega, Elizej zamoli Gospoda govoreći: „Molim te da ih udariš sljepilom!” Tad ih udari sljepilom po Elizejevoj riječi.
[19] Elizej im se potom obrati govoreći: „To nije put u grad! Krenite za mnom i ja ću vas odvesti čovjeku kojeg tražite!” I on ih tako odvede u Samariju.
[20] I desilo se, kad su stigli u Samariju, da Elizej nastavi moliti: „Gospode, otvori im oči da progledaju!” I Gospod im otvori oči i oni progledaše. Kad gle, bili su usred Samarije!
[21] A kad ih je kralj Izraela ugledao, upita Elizeja: „Oče, da li da udarim na njih? Da li da krenem?”
[22] A Elizej odvrati: „Nemoj! Da li bi udario na one koje si zarobio vlastitim mačem i lukom? Iznesi im hljeba i vode, neka jedu i piju i pođu svome gospodaru!”
[23] Tad pripremiše veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, on ih pusti da idu svome gospodaru. Od tad aramejska vojska više nije upadala u zemlju Izrael.
[24] No, potom dođe do toga da Benhadad, kralj Arama, skupi svu svoju vojsku i opsjedne Samariju.
[25] Tad u Samariji zavlada velika glad; i gle, opsjedali su grad tako dugo da je glava magarca vrijedila osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba golubljeg izmeta pet šekela srebra.
[26] Dok je kralj Izraela obilazio zidine, priđe mu jedna žena i počne moliti: „Pomozi mi gospodaru i kralju!”
[27] No, kralj odvrati: „Kako da ti ja pomognem ako ti Gospod ne pomaže? Sa gumna ili iz tijeska?”
[28] I kralj ju upita: „Šta želiš?” A ona odgovori: „Jedna mi je žena kazala: ‘Daj svoga sina da ga danas pojedemo. A mog sina ćemo pojesti sutra!’
[29] Tako su skuhali i pojeli moga sina; a ja sam joj sutradan kazala: ‘Daj svoga sina da ga pojedemo!’ No, ona ga je sakrila!”
[30] I desi se da kralj pokida haljine na sebi dok je još stajao na zidinama kad je čuo šta žena govori. Tad narod ugleda da na sebi nosi kostrijet!
[31] I on reče: „Neka mi Bog učini i ovo i ono ako danas glava Elizeja, Šafatovog sina, ostane na ramenima!”
[32] No, Elizej je sjedio sa starješinama u svome domu. I kralj pošalje jednog čovjeka ispred sebe; no, prije no što je glasnik došao, Elizej reče starješinama: „Zar ne vidite koga ovaj ubica šalje da mi odrubi glavu? Pripazite, kada glasnik dođe zaključajte vrata i poduprite ih sa mnom! Zar ne čujete kako njegov gospodar korača za njim?”
[33] I dok se ovo zbivalo, gle, stiže glasnik i on reče: „Gle, ova nesreća dolazi od Gospoda, zašto da još na Gospoda čekam?”