[1] A kad je Samuel već bio star, postavi svoje sinove kao suce u Izraelu.
[2] Njegov prvorođeni sin se zvao Joel, a drugi Abija; oni bijahu suci u Beer-Šebi.
[3] No, sinovi ne slijediše njegov put; gledali su svoju korist, primali poklone i izvrtali pravdu.
[4] Tad se sastanu starješine Izraela i odu Samuelu u Ramu;
[5] tad mu rekoše: „Gle, ostario si, a sinovi tvoji ne slijede tvoj put. Postavi kralja nad nama da nam sudi, kako je običaj u svim narodima!”
[6] No, Samuelu se ne svidješe ove riječi, naime to što su rekli: „Postavi kralja nad nama da nam sudi.” I Samuel se pomoli Gospodu.
[7] Tad Gospod reče Samuelu: „Poslušaj glas naroda u svemu što ti govori; jer nisu odbacili tebe, već odbaciše Mene, da ne kraljujem nad njima!
[8] Tako su činili od onoga dana kad ih izvedoh iz Egipta pa sve do danas, napustiše Me i služiše drugim bogovima, sad isto čine i sa tobom!
[9] Zato ih sada usliši, no podrobno ih upozori i objasni im prava kralja koji će nad njima vladati.”
[10] I Samuel narodu koji je žudio za kraljem prenese sve Gospodnje riječi.
[11] I reče ovako: „Ovo će biti pravo kralja koji će nad vama vladati: uzimat će vaše sinove i postavljat ih u svoja bojna kola, bit će njegova konjica i trčat će pred njegovim kolima;
[12] postavljat će nadstojnike nad hiljadama i nadstojnike nad pedesetericom; i da oru njegove njive i unose žetvu, da mu kuju oružje i izrađuju bojna kola.
[13] A kćeri će vaše uzeti i uposliti ih da prave mirisne masti, da kuhaju i da peku hljeb.
[14] A uzimat će i vaša najbolja polja, vinograde i masline, i davat će ih svojim slugama.
[15] Uz to će uzimati desetinu sa vaših polja i vinograda, i davat će je svojim činovnicima i slugama.
[16] I uzimat će vaše najvrednije sluge i sluškinje, vaše mladiće i magarce, i koristit će ih za svoje poslove.
[17] Uzimat će desetinu vaših ovaca i morat ćete mu služiti.
[18] A kada se budete jadali na kralja, kojeg ste sebi izabrali, tada vas Gospod neće uslišiti!”
[19] A narod nije htio slušati Samuela, već reče: „Ne! Neka vlada kralj nad nama,
[20] da i mi budemo kao svi drugi narodi! Neka nam naš kralj sudi, neka nas predvodi i neka vodi naše ratove.”
[21] A kako je Samuel čuo sve riječi naroda, ponovi ih sve pred Gospodom.
[22] A Gospod reče Samuelu: „Poslušaj njihov glas i postavi kralja nad njima!” I Samuel naredi muškarcima Izraela: „Raziđite se, svaki u svoj grad!”