[1] Amalećani već bijahu upali u južna područja i Siklag, kad se David trećeg dana sa svojim ljudima vratio tamo, i upadoše u sam Siklag i spališe ga ognjem.
[2] Žene, i sve što bijaše tamo, mlado i staro, odvedoše, no, nisu nikoga ubili, nego su ih samo porobili, i onda pošli svojim putem.
[3] A kada je David sa svojim ljudima stigao do grada, gle, bijaše posve spaljen, a njihove žene, sinovi i kćeri bijahu zarobljeni i odvedeni.
[4] A tad David i narod koji je bio s njim poče plakati i jaukati, sve dok više nisu mogli suze pustiti.
[5] Zarobiše i obje Davidove žene, Ahinoamu iz Jizreela, i Abigajilu, Nabalovu ženu iz Karmela.
[6] A David se nađe u nevolji, narod ga je htio kamenovati, jer duša cijelog naroda bijaše ožalošćena, svako zbog svoga sina i svoje kćeri. No, David se osnaži u Gospodu, Bogu svome.
[7] Tad se David obrati Abjataru, svećeniku, Ahimelekovom sinu: „Donesi mi oplećak!” I kada mu Abjatar donese oplećak,
[8] David upita Gospoda govoreći: „Trebam li goniti ovu rulju? Hoću li ih stići?” A On mu odgovori: „Goni ih! Sigurno ćeš ih stići i ljude spasiti!”
[9] I David pođe sa svojih šeststo muškaraca, koji bijahu uz njega, i kad stigoše do potoka Besora zaostaše neki od njih.
[10] I David sa četiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostade onih dvjesta ljudi koji posustaše i ne mogaše prijeći potok Besor.
[11] Potom naiđoše na nekog Egipćanina na polju, pa ga odvedoše Davidu i dadoše mu da jede hljeba i da pije vode.
[12] Dadoše mu komad kolača od smokava i dva suha grozda. A on se okrijepi nakon jela, jer tri dana i tri noći nije okusio hljeba i popio vode.
[13] A David ga upita: „Čiji si? Odakle dolaziš?” A on odgovori: „Ja sam egipatski mladić, sluga jednog Amalećanina, moj gospodar me napustio jer sam se razbolio prije tri dana.
[14] Upadosmo u južnu keretsku zemlju i u područje Juda, i na jug Kaleba i spalismo Siklag ognjem.”
[15] A David odvrati: „Hoćeš li me odvesti k toj rulji?” A ovaj odgovori: „Zakuni se Bogom da me nećeš ubiti i da me nećeš predati u ruke moga gospodara, onda ću te odvesti ovoj rulji!”
[16] Tako ga je mladić odveo dolje, i gle, oni se bijahu proširili po cijelom području, slavili su, gozbili se i pili zbog velikog plijena koji opljačkaše iz zemlje Filistejaca i zemlje Juda.
[17] I David ih je tukao od zore pa sve do večeri narednog dana, tako da se niko nije spasio, osim četiri stotine mladića koji uzjahaše kamile i pobjegoše.
[18] Tako je David spasio sve što Amalećani oteše i izbavio je obje svoje žene.
[19] Ništa im nije nedostajalo, od najmanje stvari do najveće, ni sinovima ni kćerima, niti je manjkalo nešto od plijena koji im oteše; David je sve povratio.
[20] I David uzme sve ovce i sva goveda pa ih potjera pred ostalom stokom, a oni rekoše: „Ovo je Davidov plijen!”
[21] A kad se David vratio do onih dvjesta ljudi, koji bijahu onako izmoreni pa ne mogaše poći sa Davidom i ostaše kraj potoka Besor, tad i oni pođu u susret Davidu i narodu koji bijaše uz njega. Tad im David priđe i ljubazno ih pozdravi.
[22] No tada uzmu riječ Belialovi sinovi, koji bijahu među onima što su pratili Davida: „Nećemo im dati ništa od plijena koji smo povratili, jer nisu krenuli sa nama, osim što ćemo svakome vratiti njegovu ženu i djecu, neka ih povedu i neka idu!”
[23] Tad David reče: „Braćo moja, nemojte tako postupati sa onim što nam je Gospod dao, koji nas je čuvao i koji je ovu rulju, koja je krenula protiv nas, predao u naše ruke.
[24] A i ko bi vas mogao poslušati? Nego, koliki je dio onih koji su išli u boj, neka toliki dio pripadne i onima koji zaostaše kod tovara; neka dijele!”
[25] I tako bijaše od toga dana, i on to učini običajem i pravom u Izraelu sve do današnjih dana.
[26] Kada je David stigao u Siklag, pošalje nešto plijena starješinama u Judi, svojim prijateljima, uz poruku: „Gle, evo vam dar od plijena Gospodnjih neprijatelja!”,
[27] naime, onima u Betelu, u Rami u Negevu, i onima u Jatiru,
[28] onima u Aroeru, u Sifmotu i Eštemoi,
[29] onima u Rakalu, u gradovima jerahmeelskim, i onima u gradovima Kenijaca,
[30] i onima u Hormi, onima u Bor-Ašanu i onima u Atahu,
[31] onima u Hebronu, i u svim mjestima kojim je David prošao sa svojim ljudima.