[1] Ali Zifijci dođoše Šaulu u Gibeu govoreći: „Zar se David ne skriva na hakilskom brdu na kraju pustinje?”
[2] Tad Šaul pođe u pustinju Zif sa trideset hiljada izabranih boraca da bi Davida potražio u njoj.
[3] I Šaul se utabori na hakilskom brdu, na kraju pustinje, pokraj puta, no David je ostao u pustinji. Kada je primijetio da ga Šaul slijedi,
[4] pošalje izvidnicu i utvrdi da je Šaul zaista došao.
[5] I David pođe pa stigne na mjesto gdje se Šaul utaborio, pa ugleda mjesto gdje je Šaul ležao sa svojim vojskovođom Abnerom, sinom Nera. Šaul je ležao usred tabora, a vojska se taborila oko njega.
[6] Potom se David obrati Ahimeleku, Hetitu, i Abišaju, Sarvijinom sinu, Joabovom bratu: „Ko će sa mnom sići do Šaula u tabor?” I Abišaj odgovori: „Ja ću sa tobom sići!”
[7] Tako David i Abišaj stigoše do tabora kad je već bila noć. Kad gle, Šaul je spavao usred tabora a njegovo je koplje bilo zabodeno kraj njegovog uzglavlja. Abner i narod su ležali oko njega.
[8] Tad Abišaj reče Davidu: „Bog ti je predao neprijatelja u ruke! A sada ću ga pribiti ovim kopljem uz tlo, i to samo jednom, jer za drugi put neće biti potrebe!”
[9] Ali David odgovori Abišaju: „Nemoj ga ubiti! Jer ko bi mogao dignuti ruku na pomazanika Gospodnjeg i ostati nevin?”
[10] I David nastavi govoriti: „Tako mi Gospodnjeg života, zasigurno će ga On udariti, ili će kucnuti njegov čas pa će umrijeti, ili će poći u kakav rat i tamo stradati.
[11] No, daleko bilo da ja dignem ruku na pomazanika Gospodnjeg! A sada uzmi ovo koplje i ovu posudu vode, i hajdemo!”
[12] Tako je David uzeo koplje i posudu sa Šaulovog uzglavlja, a potom su otišli; i ne bijaše nikoga ko ih je vidio, ili opazio, ili se probudio, nego su svi spavali, jer Gospod je pustio da na njih padne duboki san.
[13] A kada je David prešao na drugu stranu, stane na vrh brda, tako da je ostavio veliki prostor između sebe i njega,
[14] vikne narodu i Abneru, sinu Nera, govoreći: „Nećeš da odgovoriš Abnere?” A Abner odgovori: „Ko si ti da tako vičeš kralju?”
[15] A David nastavi govoriti Abneru: „Zar nisi muž? Ko ti je ravan u Izraelu? Zašto nisi čuvao svoga gospodara i kralja? Jer jedan čovjek iz naroda je ušao da ubije tvoga gospodara i kralja!
[16] Nisi dobro učinio. Tako živ bio Gospod, vi ste djeca smrti, da svoga gospodara, pomazanika Gospodnjeg, niste čuvali! A gle sada, gdje je kraljevo koplje i posuda vode što bijahu uz njegovo uzglavlje?”
[17] No tada Šaul prepozna Davidov glas i vikne: „Da li je to tvoj glas, sine Davide?” A David odvrati: „Jeste moj glas, kralju i gospodaru!”
[18] I nastavi govoriti: „Zašto moj gospodar progoni slugu svoga? Šta sam učinio? Kakvo je zlo u mojim rukama?
[19] A neka sada moj gospodar i kralj čuje riječi svoga sluge; draži li te Gospod protiv mene, onda mu prinesi, neka osjeti prinosnicu – no ako je to djelo ljudi, neka su prokleti pred Gospodom, da me danas odbacuju iz zajednice i baštine Gospodnje riječima: ‘Idi, služi drugim bogovima!’
[20] Ta neka sada moja krv ne padne na zemlju daleko od lica Gospodnjeg; jer kralj Izraela je pošao da goni buhu, kako se goni jarebica u gori!”
[21] A tada Šaul odgovori: „Griješio sam! Vrati se, sine Davide, ubuduće ti neću činiti jada jer je danas moj život u tvojim očima bio vrijedan! Gle, ludo sam se ponio i teško ogriješio!”
[22] A David odvrati ovim riječima: „Gle, ovdje je kraljevo koplje, neka dođe jedan od momaka po njega!
[23] Ali Gospod će svakome vratiti po odanosti njegovoj i pravičnosti; jer Gospod te danas predao u moje ruke, ali ja nisam htio dignuti desnicu na Gospodnjeg pomazanika.
[24] I gle, kako je danas tvoj život bio cijenjen u mojim očima, neka se tako cijeni moj život pred Gospodom, i da me spasi iz svih tjeskoba!”
[25] A Šaul odgovori Davidu: „Blagoslovljen da si, sine Davide! Ti ćeš to sigurno učiniti i dovršiti!” Ali David krene svojim putem, a Šaul se vrati kući.