[1] David pobjegne odatle pa se skloni u pećinu Adulam. Kada su za to čula njegova braća i cio dom njegovog oca, siđu tamo kod njega.
[2] I oko njega se skupi svakakvih ljudi koji su bili u nevoljama i dugovima, i svi oni koji su imali potištena srca, i on im postade vođa, tako oni ostadoše uz njega, a bilo ih je oko četiri stotine.
[3] Odatle David pođe u Mispu, u Moab, i poruči moapskom kralju: „Dopusti da otac moj i moja majka dođu tebi i tu ostanu dok ne vidim šta će Bog učiniti sa mnom!”
[4] I on ih odvede pred moapskog kralja, i ostanu uz njega, sve dok je David bio u gorskoj tvrđavi.
[5] Ali vjerovjesnik Gad reče Davidu: „Nemoj ostati u gorskoj tvrđavi, nego idi u zemlju Juda!” I David ode i stigne u šumu Haret.
[6] A kada je Šaul čuo da su otkrili Davida i ljude koji su bili uz njega (Šaul je u tom trenutku sjedio u Gibei pod tamariskom na uzvisini, držao je koplje u rukama i sve sluge stajale su oko njega),
[7] poruči slugama koji su stajali oko njega: „Čujte Benjaminovci, zar će vam i Jišajev sin dati od svih polja i vinograda? Hoće li vas postaviti kao vođe nad hiljadama i stotinama,
[8] pa ste se zbog toga svi urotili protiv mene i niko mi nije kazao da je moj sin sklopio savez sa Jišajevim sinom? Zar nema nikog među vama koji bi se sažalio na mene, i koji bi mi rekao da je moj vlastiti sin pobunio sluge protiv mene, kako je to očigledno i danas?”
[9] Tad mu odgovori Doeg, Edomac, koji je stajao kraj Šaulovih sluga: „Vidio sam Jišajevog sina kada je došao u Nob Ahimeleku, sinu Ahitubovom.
[10] On upitao Gospoda za njega i dao mu hljeba, dao mu je i mač Golijata, Filistejca!”
[11] Tad kralj pošalje po Ahimeleka, svećenika, sina Ahitubova, i po cijeli dom njegovog oca, sve svećenike koji su bili u Nobu; i oni svi dođoše kralju.
[12] I Šaul reče: „Čuj me, sine Ahitubov!” A ovaj odgovori: „Ovdje sam, gospodaru!”
[13] A Šaul nastavi: „Zašto ste sklopili savez protiv mene, ti i sin Jišajev, zašto si mu dao hljeba i mač, zašto si Gospoda za njega pitao, tako da se uzdigao protiv mene, što je danas očigledno?”
[14] Tad Ahimelek odgovori kralju sljedećim riječima: „A ko je među svim tvojim slugama tako vjeran kao David, koji je uz to i zet kraljev, koji ima pristupa tvom tajnom savjetu i koji je tako ugledan u tvome domu?
[15] Zar sam tek danas počeo ispitivati Boga za njega? Daleko bilo! Neka time kralj ne tereti slugu svoga, a ni dom njegovog oca, jer tvoj sluga o tome nije znao baš ništa, ni malo, a ni puno!”
[16] A kralj odgovori: „Sad te sigurno čeka smrt Ahimeleče, tebe i cijeli dom tvoga oca!”
[17] Potom se kralj obrati stražarima koji su stajali oko njega: „Priđite i pogubite svećenike Gospodnje! Jer je i njihova ruka uz Davida; svejedno, jesu li ili nisu znali da je pobjegao, opet mi to nisu javili!” Ali stražari nisu htjeli podići ruke na svećenike da ih pobiju.
[18] Tad kralj naredi Doegu: „Priđi i pobij svećenike!” I Doeg, Edomac, priđe i spopadne svećenike, toga dana je ubio osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni oplećak.
[19] I Nob, grad svećenika, razori oštricom svoga mača; pomori muškarce i žene, djecu i odojčad, goveda, magarce i ovce; sve pogubi oštricom mača.
[20] No Abjatar, sin Ahitubov, uspije pobjeći i ode Davidu.
[21] I Abjatar reče Davidu da je Šaul pogubio Gospodnje svećenike.
[22] A David odgovori Abjataru: „Dobro sam znao još onoga dana da će Edomac Doeg, koji je bio tamo, o svemu izvijestiti Šaula. Kriv sam za sve duše iz doma tvoga oca!
[23] Ostani kod mene i nemoj se plašiti. Jer onaj koji smjera mene ubiti, pogubit će i tebe; ali kod mene ćeš biti siguran.”