Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 7:03

[1] A Hana se ovako molila: „Moje srce se veseli u Gospodu, rog se moj uzdiže kroz Gospoda. Usta se moja otvoriše silno nad neprijateljima mojim; jer radujem se u Tvom spasu!

[2] Niko nije svet kao Gospod, zaista, niko poput Tebe; nijedna stijena poput našeg Boga!

[3] Ne zborite puno o višim stvarima; obijesti ne puštajte kroz svoje riječi! Jer Gospod je Bog koji sve zna, i On će ocijeniti djela sva.

[4] Luk snažnih je slomljen, a slabići se opasaše silom.

[5] Siti se za hljeb prodaše no, gladni više ne oskudijevaju. Zaista, nerotkinja sedmero porodi, a uvela je ona što rodi mnoštvo djece.

[6] Gospod ubija i oživljava; On vodi u carstvo mrtvih i opet izvodi!

[7] Gospod osiromašuje i obogaćuje; On ponižava, ali i uzdiže.

[8] Jadnika On iz praha podiže; iz nečistoće uzdiže siromaha, da među plemićima sjede; i čini da naslijede prijestolje divno jer temelji zemlje su Gospodnji, i On je svod zemaljski na njih postavio.

[9] Zaštitit će stope vjernika Svojih, a bezbožnici će utihnuti u tami, jer čovjek je nemoćan u vlastitoj snazi.

[10] Porazit će se neprijatelji Gospodnji nad njima će zagrmjeti nebesa. Gospod će suditi krajevima Zemlje, a kralju će Svome dodijeliti moć i uzdignuti rog Pomazanika!”

[11] I Elkana ode u Ramu kući svojoj; a dječak je služio Gospodu pred Elijom, svećenikom.

[12] Ali Elijevi sinovi bijahu sinovi Beliala; nisu poznavali Gospoda.

[13] A svećenici su ovako postupali sa narodom: kad bi neko prinosio klanicu, onda bi prišao sluga svećenikov dok se meso kuhalo, i sa sobom je donosio viljušku sa tri zupca.

[14] Zatim bi njome zabadao u lonac ili kotlić, u tavu ili posudu, i sve ono što bi izvukao viljuškom svećenik je uzimao sebi. Tako su činili sa svim Izraelcima koji su dolazili tamo u Šilo.

[15] Isto tako bi prilazio sluga svećenikov prije no što loj spali, govoreći onome koji žrtvuje: „Daj meso da ga ispečemo za svećenika. On neće od tebe skuhanog mesa, nego sirovog!”

[16] A kada bi ovaj odvratio: „Pa prvo treba spaliti loj, a onda uzmi što ti je drago”, onda bi ovaj prvi nastavio: „Moraš mi to sada dati, ako ne daš, onda ću ti oteti!”

[17] Tako je grijeh mladića bio golem pred Gospodom, jer su ljudi prezreli žrtve Gospodnje.

[18] A Samuel je služio pred Gospodom dok je još bio dječak i nosio je laneni oplećak.

[19] Uz to mu je majka šila košuljicu, i donosila svake godine, kad god bi dolazila sa svojim mužem gore da prinese godišnju žrtvu.

[20] A Eli je blagoslovio Elkana i njegovu ženu govoreći: „Neka ti Gospod podari nasljednika od ove žene umjesto onoga kojeg je predala Gospodu!” I oni se vrate kući.

[21] I Gospod pohodi Hanu, i ona zatrudni pa rodi još tri sina i dvije kćeri. A dječak Samuel je odrastao pred Gospodom.

[22] A Eli bijaše veoma star i naču sve što su njegovi sinovi činili svemu Izraelu, i da su lijegali sa ženama koje su vršile službu pred ulazom u Šator susreta.

[23] I on ih upita: „Zašto to činite? Od svega naroda čujem priče o vašim zlim djelima!

[24] Nemojte tako, sinovi moji! Jer nisu dobre glasine koje o vama čujem; potičete narod Gospodnji da griješi!

[25] Kada čovjek zgriješi čovjeku, onda će Gospod biti sudija, ali kad neko zgriješi Bogu, ko se onda može zauzeti za njega?” No, oni nisu slušali oca; jer Gospod bijaše odlučio da ih pogubi.

[26] A mladi Samuel je sve više rastao uz milost koju je uživao kod Gospoda i ljudi.

[27] No, tad dođe jedan Gospodnji čovjek Eliju i reče: „Ovako govori Gospod: Zar se nisam jasno obznanio domu tvojih otaca kad još bijahu u domu faraona u Egiptu?

[28] Zaista, pred svim plemenima Izraela sam njega tada odabrao, da žrtvuje na mom žrtveniku, da pali kâd i da nosi oplećak preda mnom; i domu otaca tvojih sam podario sve paljenice Izraelovih sinova!

[29] A zašto gazite moje klanice i prinosnice koje sam dodijelio svome domu? Sinove svoje častiš više no mene, tako da se tovite prvijencem svih prinosnica naroda moga Izraela!

[30] Zato Gospod, Bog Izraelov, poručuje: Istina je da sam kazao da će tvoj dom i dom otaca tvojih preda Mnom dovijeka izlaziti i ulaziti; no Gospod sada zapovijeda: Neka je to daleko od Mene! Nego ću častiti onoga koji Meni pridaje čast; a onaj koji Me prezire također će biti prezren!

[31] Gle, doći će dani u kojima ću tvoju silu i snagu otaca tvojih slomiti, tako da niko neće doživjeti starost u tvome domu.

[32] I osjetit ćeš tjeskobu u svome domu kraj svih dobrih stvari koje će Bog podariti Izraelu.

[33] A onaj kojeg ne uništim pred žrtvenikom svojim doprinijeti će da tvoje oči zgasnu i duša propadne; i neka cijelo potomstvo doma tvoga umre u muževnoj dobi.

[34] I znak će ti biti ono što će se desiti sa sinovima tvojim, Hofnijem i Pinhasom; obojicu će snaći smrt istoga dana.

[35] No, ja ću si podignuti vjernog svećenika, koji će činiti ono što je po Mome srcu i Mome naumu; i njemu ću izgraditi postojan dom, i on će uvijek ulaziti i izlaziti pred Mojim pomazanicima.

[36] I desit će se da će svako ko preostane od doma tvoga doći i ničice pasti da izmoli novčić i komadić hljeba, i da će vapiti: ‘Ta, pusti me da prisustvujem svećeničkoj službi, samo da dođem do zalogaja hljeba!’”

Prva Knjiga O Samuelu — Chapters