[1] Šaul je imao trideset godina kad je postao kralj. Nakon što je dvije godine vladao nad Izraelom
[2] on izabere tri hiljade muškaraca iz Izraela; dvije hiljade ostaše sa Šaulom u Mikmasu na Betelskoj visoravni, a hiljadu sa Jonatanom u Gibea-Benjaminu. Ostali narod raspusti, svakoga u svoj šator.
[3] I Jonatan potuče filistejsku stražu koja je bila kod Gebe, i Filistejci to čuju. Ali Šaul oglasi po svoj zemlji trube i razglasi: „Neka svi Jevreji čuju!”
[4] I cijeli Izrael čuje glasine: „Šaul je potukao filistejsku stražu; također, Izrael je postao omražen među Filistejcima!” I sazovu narod da pođe sa Šaulom u Gilgal.
[5] No, Filistejci se skupe da povedu boj protiv Izraela. Imali su trideset hiljada bojnih kola, šest hiljada konjanika, i pješaka kao pijeska na morskoj obali; tad pođu gore i utabore se kod Mikmasa, istočno od Bet-Avena.
[6] Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji – jer narod bijaše pritisnut – skriše se u pećine i jame, u raspukline, stijenje i cisterne.
[7] A nekoliko Jevreja pregazi Jordan i odu u zemlje Gad i Gilead. No Šaul je još uvijek bio u Gilgalu; a narod koji ga je slijedio bijaše prestrašen.
[8] I čekao je sedam dana, do roka što ga je odredio Samuel, ali Samuel ne dođe u Gilgal. Tad ga narod napusti i raziđe se na sve strane.
[9] Tad Šaul reče: „Donesite žrtve za paljenicu i pomirnicu!” I on prinese paljenicu.
[10] I Samuel stiže baš kad je privodio kraju prinošenje žrtve. Tad mu Šaul izađe u susret da ga pozdravi.
[11] A Samuel upita: „Šta si učinio?” A Šaul odgovori: „Kad sam vidio da me narod napušta i da se razilazi, i da ti ne stižeš u određeno vrijeme, i da su se Filistejci skupili kod Mikmasa,
[12] tad sam kazao: ‘Sada će Filistejci sići k meni u Gilgal, a ja još nisam izmolio naklonost Gospodnju! Tad sam se odvažio i prinio paljenicu!’”
[13] Tad Samuel nastavi govoriti Šaulu: „Ludo si postupio! Nisi se pridržavao naredbe Gospoda, Boga svoga, koju ti je zapovjedio! Inače bi sada potvrdio tvoje kraljevanje nad Izraelom na vijeke vijekova!
[14] Ali ovako kraljevstvo neće biti postojano. Gospod je izabrao čovjeka po Svojem srcu; Gospod je njemu zapovjedio da bude knez nad Njegovim narodom, jer ti nisi ispunio ono što je Gospod naredio.”
[15] I Samuel krene gore u Gilgal, u Gibea-Benjamin. Ali Šaul postroji narod koji je još bio sa njim, oko šeststo muškaraca.
[16] A Šaul je sa svojim sinom Jonatanom i narodom boravio u Gibea-Benjaminu; no Filistejci su se taborili kod Mikmasa.
[17] Tad iz filistejskog tabora izađu tri pljačkaške čete, u tri pravca; jedna je krenula putem ka Ofri, u zemlju Šual,
[18] druga se kretala putem ka Bet-Horonu, a treća onim putem koje vodi u područje koje preko seboimske doline gleda u pustinju.
[19] Ali u cijelom Izraelu ne bijaše kovača, jer su Filistejci rekli: „Da si Jevreji ne bi izrađivali mačeve i koplja!”
[20] Tako je cijeli Izrael morao silaziti dolje ka Filistejcima kada bi neko htio ralo, motiku, sjekiru ili ostan naoštriti,
[21] a cijena je bila dvije trećine šekela za plug i motike, a trećina šekela za oštrenje sjekire i nasađivanje ostana.
[22] Tako na dan bitke ne bijaše ni mača ni koplja u rukama sveg naroda koji je bio uz Šaula i Jonatana; samo se nešto našlo za Šaula i njegovog sina Jonatana.
[23] I jedna filistejska prethodnica prodre do klanca kod Mikmasa.