[1] Tako je David pobjegao iz Najota kod Rame i došao Jonatanu pa ga upitao: „Šta sam učinio? Kakva je moja krivica? Šta sam skrivio tvom ocu pa hoće da me ubije?”
[2] A ovaj mu odgovori: „Daleko bilo, nećeš poginuti! Gle, moj otac ne čini ništa, bilo da se radi o maloj ili velikoj stvari, a da to prije ne povjeri meni. Zašto bi to otac krio od mene? Nema ništa od toga!”
[3] I David nastavi govoriti te se zakle: „Tvoj otac jako dobro zna da sam našao milost u tvojim očima, zato će pomisliti: ‘Neka to Jonatan ne zna, da se ne žalosti!’ I doista, tako mi Gospodnjeg života i duše tvoje, samo me korak dijeli od smrti!”
[4] No Jonatan reče Davidu: „Za tebe ću učiniti sve što tvoje srce zaželi!”
[5] A David odgovori Jonatanu: „Gle, sutra je mladi mjesec, inače bih tada trebao sjediti sa kraljem za stolom. Pusti me da odem da se skrijem na polju do treće večeri!
[6] Ali, ako tvoj otac opazi da me nema, onda reci: ‘David me zamolio da ode u Betlehem u svoj grad, jer se tamo prinosi godišnja žrtva za cijelu porodicu.’
[7] Ako odgovori: ‘Dobro je!’, onda to znači mir za tvoga slugu, no ako se veoma ražesti, onda znaj da namjerava zlo.
[8] Ali onda pokaži milost svome sluzi, jer ti si sa mnom stupio u savez pred Gospodom. Ako li imam kakvu krivicu, ubij me, ali zašto da me vodiš svome ocu?”
[9] I Jonatan reče: „Daleko bilo! Da sigurno znam da je moj otac odlučio da ti nanese zlo, zar te ne bih izvijestio o tome?”
[10] A David odgovori Jonatanu: „Ko će mi javiti ako tvoj otac odgovori kakvo zlo?”
[11] Tad Jonatan reče: „Hajdemo u polje!” Tad zajedno izađu u polje.
[12] Jonatan nastavi govoriti Davidu: „Tako mi Gospoda, Boga Izraela, ako sutra ili prekosutra u ovo vrijeme odem ocu i vidim da je dobronamjeran prema Davidu, i ako tada ne pošaljem po tebe ili ti ne javim,
[13] neka onda Gospod Jonatanu učini ovo zlo ili još više! No ako moj otac smjera zlo protiv tebe, onda ću te o tome obavijestiti i pustiti da odeš u miru; i neka je Gospod uz tebe kao što je bio uz moga oca!
[14] A ako budem još živ, pruži mi postojanu Gospodnju milost, da ne moram umrijeti;
[15] nikada nemoj uskratiti milost domu mome, čak ni onda, kada Gospod sve Davidove neprijatelje iskorijeni sa lica Zemlje!”
[16] Tako je Jonatan sklopio savez sa Davidovim domom govoreći: „Neka to Gospod zahtijeva iz ruku neprijatelja Davidovih!”
[17] I Jonatan zatraži da se David još jedanput zakune svojom ljubavlju prema njemu, jer ga je volio kao svoju dušu.
[18] Jonatan mu reče: „Sutra je mladi mjesec, tad će primijetiti da te nema, jer će tvoje mjesto ostati prazno.
[19] No trećeg dana brzo siđi i pođi tamo gdje si se skrivao na dan onoga događaja, i ostani kraj stijene Azel.
[20] Ja ću tamo ispaliti tri strijele, kao da gađam kakvu metu.
[21] I gle, tada ću poslati mladića i reći: ‘Idi, traži strijele!’ Ako tada viknem mladiću: ‘Gle, strijele su sa ove strane, donesi ih!’ onda dođi; jer će to za tebe značiti mir i da nema opasnosti, tako mi Gospodnjeg života.
[22] No ako mladiću viknem: ‘Gle, strijele su s onu stranu, dalje od tebe!’ onda idi, jer te Gospod sklanja odavde.
[23] Neka je Gospod dovijeka svjedok među nama za ovo što smo se ti i ja dogovorili.”
[24] Tako se David sakri u polju. Kad se pojavi mladi mjesec, kralj sjede za sto.
[25] Tako kralj sjede na svoje uobičajeno mjesto, kraj zida. Jonatan ustane, a Abner sjedne kraj Šaula. Davidovo mjesto ostane prazno.
[26] No Šaul te noći nije ništa rekao, mislio je: „sigurno nije čist! Sigurno se radi o tome, nije čist!”
[27] No desi se sutradan, dan nakon mladog mjeseca, da Davidovo mjesto opet ostane prazno, zato Šaul upita svoga sina Jonatana: „Zašto Jišajev sin nije došao jučer, a ni danas nije na gozbi?”
[28] Tad Jonatan odgovori Šaulu: „David me zamolio, morao je hitno u Betlehem;
[29] i molio je: ‘Ta pusti me da odem, jer prinosimo porodičnu žrtvu u gradu, moj brat mi je to poručio. Ako li sam našao milost u tvojim očima, onda mi daj koji slobodan dan da mogu vidjeti brata svoga!’ Zato nije za kraljevim stolom.”
[30] Tad se raspali Šaulova srdžba na Jonatana, i on mu reče: „Izrode, nepokorni sine! Zar misliš da ja ne znam da si odabrao Jišajeva sina na svoju sramotu i na sramotu i žalost tvoje majke?
[31] Jer dok Jišajev sin živi na zemlji, ne možeš opstati ni ti ni tvoje kraljevstvo! Ta sada pošalji i naredi da mi ga dovedu, jer će sigurno umrijeti!”
[32] A Jonatan odgovori ocu svome Šaulu pitajući: „Zašto mora umrijeti? Šta je učinio?”
[33] Tad Šaul baci sulicu na njega da ga probije, i Jonatan shvati da je Šaul čvrsto odlučio da Davida ubije.
[34] Potom Jonatan ustane od stola, sav gnjevan, i nije drugoga dana mladog mjeseca jeo; bilo mu je žao Davida, jer ga je njegov otac vrijeđao.
[35] I desi se ujutro da Jonatan izađe na polje, u ono vrijeme u koje se dogovorio sa Davidom, i dovede mladića.
[36] Tad mu naredi: „Trči, traži ove strijele koje ispaljujem!” A kad je mladić potrčao, ispali strijele preko njega.
[37] I mladić otrči na ono mjesto gdje je Jonatan ispalio strijele, i tad mu Jonatan dovikne: „Zar ne leži strijela s onu stranu gledano od tebe?”
[38] I Jonatan nastavi vikati: „Brže! Požuri! Nemoj stajati!” I Jonatanov mladić podigne strijelu i vrati je svome gospodaru.
[39] Mladić ništa o tome nije znao, samo su Jonatan i David znali o čemu se radi.
[40] Tad Jonatan mladiću preda oružje koje je bilo uz njega te mu reče: „Idi, i odnesi ovo u grad!”
[41] A David se podiže s južne strane, čim je mladić otišao i padne ničice na zemlju i tri puta se pokloni; potom se poljubiše i zajedno plakahu, ali Davidu je bilo teže.
[42] I Jonatan reče Davidu: „Idi u miru! Kako smo se zakleli u ime Gospodnje i zarekli, neka tako među nama Gospod bude svjedok, i među mojim i tvojim potomcima dovijeka!”