[1] I Samuelova riječ se raširi po cijelom Izraelu. Tad Izrael pođe u boj, izađu pred Filistejce i utabore se u Eben-Eseru, a Filistejci se utabore kod Afeka.
[2] Potom se Filistejci postroje u bojne redove pred Izraelom. Nastane žestoka bitka i Filistejci potuku Izraelce; i pobiju oko četiri hiljade muškaraca iz bojnih redova.
[3] No, kad se narod vratio u tabor, počnu starješine govoriti ovako: „Zašto nas je Gospod danas porazio pred Filistejcima? Hajdemo donijeti Kovčeg saveza iz Šila, onda će Gospod biti među nama i spasit će nas iz ruku neprijatelja naših!”
[4] I narod pošalje po Kovčeg saveza, koji pripada Gospodu nad vojskama što stoluje nad kerubinima. Dvojica Elijevih sinova, Hofni i Pinhas, bijahu tamo kraj Kovčega saveza.
[5] Kad je Gospodnji Kovčeg saveza stigao u tabor, sav Izrael diže takvu radosnu viku da se zemlja tresla.
[6] A kad Filistejci počuše ovu buku zapitaše se: „Što znači ova galama u logoru Jevrejaca?” Tad saznaše da je Gospodnji Kovčeg donesen u tabor.
[7] Filistejci se prepadoše jer su jedni drugima govorili: „Bog je stigao u tabor!” I također su vikali:
[8] „Teško nama! Ko će nas spasiti iz ruku ovih moćnih bogova? To su bogovi koji su Egipćane u pustinji udarili svakojakim pošastima!
[9] Zato se sada ohrabrite i budite muževni, vi Filistejci, kako ne biste služili Jevrejima, onako kako su oni služili vama. Budite muževni i borite se!”
[10] I Filistejci zametnuše borbu, a Izraelci budu potučeni; svaki pobježe u svoj šator. Poraz je bio strašan, jer je palo trideset hiljada izraelskih pješaka.
[11] Također im otmu Kovčeg saveza i poginu oba Elijeva sina, Hofni i Pinhas.
[12] Jedan čovjek iz Benjamina pobježe iz bojnih redova i istog dana stiže u Šilo; odjeća na njemu bijaše razderana, a glava posuta zemljom.
[13] A kad je stigao, ugleda Elija kako sjedi kraj puta i razgleda; jer mu se srce plašilo za Božiji Kovčeg. A digne se velika buka u gradu nakon što je taj čovjek ušao i obavijestio narod.
[14] A kada je Eli čuo galamu, upita: „Kakva je ovo galama?” Tad čovjek dođe i ispriča mu šta se desilo.
[15] A Eli je bio star čovjek, imao je devedeset i osam godina i oči mu bijahu oslabile tako da nije vidio.
[16] A čovjek počne govoriti: „Stigao sam sa bojišta; danas sam pobjegao sa bojnog polja!” A Eli ga upita: „Kako je bilo, sine moj?”
[17] Tad glasnik odvrati govoreći: „Izrael je pobjegao pred Filistejcima, narod je pretrpio ogroman poraz, i oba tvoja sina, Hofni i Pinhas, poginuše; također oteše Kovčeg saveza!”
[18] No, kada je spomenuo Božiji Kovčeg, Eli padne sa stolice kraj kapija, slomi vrat i umre, jer je bio star i težak čovjek. No, sudio je Izraelu četrdeset godina.
[19] Njegova snaha, Pinhasova žena, uskoro je trebala roditi. A kad je čula da je Božiji Kovčeg otet, da su joj umrli svekar i muž, padne na koljena i rodi, jer su je odjednom uhvatili bolovi.
[20] A dok je umirala, rekoše joj žene što su stajale pored nje: „Ne boj se, rodila si sina!” Ali ona ništa nije govorila, niti se obazirala.
[21] A dječaka nazva Ikabod govoreći: „Nestala je slava Izraela!” To je rekla jer je otet Božiji Kovčeg, no mislila je i na svekrva i muža.
[22] I ponovo je povikala: „Nestala je slava Izraela, jer je otet Božiji Kovčeg!”